Nakon odgledane cijele prve sezone Sex & The City u jednom dahu, ponukana vrlo lošim tjednom na ljubavnom, a i društvenom planu, osjetila sam konačnu inspiraciju da nešto napišem. Zapravo bih trebala biti zahvalna,jer „find your inspiration“ stoji na mojoj TO DO listi još od prošlih novogodišnjih odluka. Stvarno razočaravajuće. U ovakvim situacijama uvijek se prisjetim srednje škole i onih sati kada se pisala školska zadaćnica. Jednom nam je ponuđena tema „Umjetnost proizlazi iz tuge“ i nad njom sam stvarno stala i razmislila. Uistinu, sretni ljudi su stvarno dosadni! Tolstoj je to dobro sročio ustvrdivši kako su sve sretne obitelji iste, a kod nesretnih – svaka je nesretna na svoj način. No, kad bi netko realno mogao birati... Mislim da bi nas većina ipak izabrala sretnu dosadu.
Dosada. To je nešto što je za očekivati nakon duge, čak 3 godine duge veze. Ali, ne daj Bože da bude dosadno! Moj dragi se uvijek pobrine za to! I iako to ne doživljavam s jednakom tragedijom u srcu kao prije dvije godine kada bih proplakala oblake zbog najmanje sitnice, ne mogu reći da me ne smeta ili ne diraju te stvari.
Muškarci... Stvarno, tko bi ih shvatio? Znam da su i žene same po sebi komplicirane i sve to, ali mi... Mi smo barem iskrene. Vjerojatno preiskrene. Ako nas nešto muči, mi to kažemo. Ali muškarcima je sve to preiše melodramatično, i ja sam nejednom čula: „Meni se stvarno ne da sada to slušati“. Ne da ti se???? Mislim stvarno, jel ti itko objasnio da nemaš pravo birati?? What's the deal? Nešto te muči, veza nam je totalno jadna već tjedan dana, a tebi se ne da razgovarati? Šta, to je preveliki mentalni napor? Ne može! Želim to razriješiti, sada i zauvijek. Jesi se zasitio? OK, uzmi pauzu, ostavi me, provociraj me, radi bilo što, ali NAPRAVI NEŠTO. A ne da ja sad tu tjedan dana prevrćem film u glavi što se sve dogodilo ili moglo dogoditi da se ti ponašaš na takav način. Mislim, stvarno ne razumijem. Ponekad mi dođe da stvarno pročitam onu blesavu knjigu „Muškarci su s Marsa, a žene s Venere“ koju sam dobila za Božić od nazovimo je frendice koja je otkrila tajnu muškaraca i misli da je jako pametna, a nije se poševila sa svojim „dragim“ već godinu dana.
Stvarno, govorim sama sebi: „Imaj razumijevanja“, ali postoji određena količina razumijevanja koliko mi žene možemo podnijeti. KAKO DA IMAMO RAZUMIJEVANJA ZA NEŠTO ŠTO NE RAZUMIJEMO???? I zašto je tako teško reći nam u čemu je „big deal“ pa bismo i imale razumijevanja. Znam da će svima (čitaj: muškarcima) odmah pasti na pamet asocijacija oko ženskog (ne)razumijevanja potrebe za muškim izlascima. Ali, to je nešto što razumijem, i podržavam.
Ali ono, danas sam umoran (i tako mjesecima), nervozan sam zbog posla, neispavan sam, starci su me iživcirali i tako dalje, i dalje, i dalje... I svaki dan je bezvoljan, i ne da mu se razgovarati, ne da mu se sjediti u kafiću, ne da mu se šetati gradom, ne daj Bože ići po dućanima.... I kako to izgleda? Nađemo se, ne razgovaramo, ne ljubimo se, ne smijemo se, nema sexa... Samo mukotrpno provođenje 2-3 sata vremena pokušavajući otkriti što se zbiva u njegovoj glavi, i isprobavajući više taktika: nježnost (ne pali), ljutnja (ne pali), tuga (definitivno ne pali kad su svi oni, koliko god bili dobri u duši, egocentrični gadovi), humor (ne ide ni to), „apel“ na sex (čak niti to)... Svaki izlazak završi s tužnim, ljutim, nezadovoljnim rastankom, i svaki sljedeći dan u razmišljanjima kako bih se trebala ovaj put ponašati.
I što sad? Moram priznati da mi je ponestalo ideja. A bogami i živaca. Za nekih tjedan dana je Božić, my ultimate favorite razdoblje godine, a ja ga provodim kontemplirajući o svojoj vezi i svom dragom (kojeg, vjerujte, iskreno volim) koji očigledno prolazi kroz neke promjene, a ne želi mene uključiti u njih. I kako god te njegove promjene završile, s nama sretnima ili s nama odvojenima, samo bih željela da završe. Jer, nakon 37 mjeseci veze, ja nemam snage ponovno provoditi dane čekajući da telefon zazvoni.
Post je objavljen 17.12.2006. u 02:52 sati.