Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nosuperwoman

Marketing

Za moju dušu...

Image Hosted by ImageShack.us

Evo mene, drage moje, u ove kasne sate... Nisam vani. Nije mi se dalo danas. U biti, već treća subota da mi se ne da. Ne znam što mi se događa. Nije ni bitno.
Danas me pucaju emocije. Ali onako, stvarno me pucaju. Sentimentalna sam, jako. I hvata me nostalgija. Ali dobre sam volje.
Danas sam, nakon godinu dana, plesala. Ali plesala kao mažoretkinja. Da, da, bila sam mažoretkinja. Znam da sve sad mislite kako sam samo lijepo izgledala i smješkala se u uniformi i čizmicama, ali varate se. Ali ne da mi se sad objašnjavati sve to, koga zanima, nek u Google utipka twirling i dobit će bližu sliku onog čime sam se ja bavila desetak godina. Desetak godina! Uglavnom, prije godinu dana sam prestala službeno plesati, zadnji nastup bio je na prošlogodišnjem, tradicionalnom božićnom koncertu. I ove smo se godine odlučile moje tratinčice i ja okupiti i otplesati jednu, najdražu nam koreografiju, a sve to držati u tajnosti za našu trenericu, da je možemo iznenaditi na ovogodišnjem božićnom koncertu. I tako smo se danas skupile (više-manje), a kasnije sam doma pogledala snimku s jednog božićnog koncerta. Drage moje, meni su suze potekle same od sebe... Sjetila sam se svega što sam prošla u tih desetak godina... A čim sam čula pjesmu «Time of my life», koža se naježila... Sjetila sam se svega što sam prošla u tih desetak godina... Prvog nastupa, prve uniforme, prvog štapa, ajme, koje veselje... Prvog državnog prvenstva, pa prvog europskog... Prvog osvajanja državne zlatne medalje, pa europske... Šestosatnih treninga, treninga do dva sata ujutro... Istegnutih mišića, padova... Smijeha, suza... Prijateljstva. Sve moje najbolje prijateljice su djevojke koje su plesale sa mnom. Neke još i danas plešu, većina ipak ne. Sve bih dala da se mogu vratiti natrag u to vrijeme. Nažalost, zbog studija u metropoli, morala sam odustati, jer je fizički bilo prenaporno... I sjećam se koliko me mama gnjavila da prestanem više s tim, da sam to prerasla... A nisam. Mislim da ona nikad nije shvatila koliko su te mažoretkinje, ples i cure meni značile. Koliko sam sebe uložila u to... Mažoretinje su bile moj život. I zato mi je neizmjerno drago da se ponovo okupljamo, makar to značilo istegunte mišiće i masnice na koljenima... Lijepo je vratiti se na trenutak.
I lijepo je prisjetiti se svega toga...



P.S. Btw, cima, vidi kaj sam našla!
Image Hosted by ImageShack.us

Post je objavljen 17.12.2006. u 01:41 sati.