Ekonomsko i demografsko stanje u Slavoniji je vrlo poražavajuće. Perjanica oporavka bi trebala biti poljoprivreda, međutim, iz više razloga to nije realna opcija. Agrobiznis je u našim uvjetima daleko od atraktivne i visoko akumulativne opcije. U globalnim okvirima su nam šanse pogotovo male jer su veliki igrači već zauzeli adekvatne pozicije. U vezi toga, i naše ufanje u ekosačuvanost naših polja neće imati vremena doći do izražaja, niti imati veliku ulogu u oporavku slavonske opcije.
Danas politički i građevinski lobi forsira najefektnije i najisplativije projekte - autoceste (o isplativosti C5 koridora bi se dalo raspravljati), ali ukupna izgrađenost na tom polju se približava svom vrhuncu.
Zbog toga, a i zbog gore navedenog, očekuje se inteziviranje ideje i realizacije izgradnje kanala Dunav-Sava.
Sam začetak te ideje seže čak u 1737.g. i sve od tad su gospodarski interesi za realizaciju tog skupog projekta vrlo slični. Osim pomenute skupoće (4,5 mld. kn), danas itekako treba uzeti u obzir i ekološki faktor. Najjači adut protivnika izgradnji tog kanala je upitna opstojnost hrastovih šuma tog područja koje prema egzaktnim pokazateljima vrijede oko 10,2 mld eura, a o vrijednosti kao šireg ekosistema ne vrijedi ni raspravljati. (Mala digresija...)
Aktuelna vlada je svojevremeno bila objavila i datum početka gradnje. Srećom to je zapelo. Mišljenja sam da stručnjaci, političari i javnost još nisu u dovoljnoj mjeri ukrstili koplja svojim mišljenjima i argumentima. Ne smijemo dopustiti da nas umornost od politike i okupiranost trenutnim egzistencijalnim pitanjima dovede pred svršeni čin, da taj povijesni događaj za Slavoniju (i širje) počne bez glasnosti.