ove sam godine imala operaciju...operirana mi je cista..ali to i nije pocetak price...prosle godine negdje oko mjeseca svibnja zavrsih u bolnici jer me furala temperatura 40...imala sam gnojnu anginu...to je sve proslo...ove godine sa istim simptoma krajem mjeseca svibnja zavrsih u bolnici..znam da je bio cetvrtak kada su me poslali na snimanje abdomena...(u petak sam trebala ici kuci,slijedeci dan)...na tom snimanju otkrilo se da imam cistu na jajniku...nista to ne bi bilo cudno da ja pregled nisam obavila tu i Belom..poslali su me na ultrazvuk tu kod nas(dvaput) i nisu nista ustanovili..ja sam tu cistu imala 18godina u sebi...kako? zvucat ce vam smjesno ali-spermij mog tate je oplodio jajnu stanicu moje mame..kada se to razvijalo trebalo nas je biti dvoje, trebala sam imati blizanca ali sam ga "pojela" u ranom stadiju razvoja...i on je u meni rastao 18godina..cista je sadrzavala zube,dlake...bila je velicine glave novorodjenceta...imala sam srece sto je bila dobrocudna ali sto da je bila zlocudna...znate li da u covjekovom zivotu dodje trenutak kada saznamo koliko nam je zivot dragocijen?ja sam to spoznala u tom trenu...trebala sam biti operirana pocetkom sestog mjeseca ali sam dobila menstruaciju i operacija je odgodjena do 28.6...kada su me pocetkom 6.mjeseca pustili iz bolnice cekao me kaos..ocijene u skoli strasne...ali uz malo truda u roku od tjedan dana ja sam sredila ocijene i prosla sa pet..21.6. sam polozila vozacki...koji nije bio nimalo lak s obzirom na moje psihicko stanje u to doba...operacijom koja je obavljena 28.6. izvadili su mi jedan jajnik i cistu...sasvim slucajno su mi otkrili tu cistu ali da nisu prosirila bi se i na drugi jajnik i morali bi izvaditi oba jajnika i nikad ne bih imala priliku imati djece(a imam 18godina,skoro 19)...pitam se trebam li prozvati doktoricu koja mi nije mogla ultrazvukom utvrditi cistu...toj doticnoj doktorici prije par godina u nesreci je jedna ruka izgubila funkciju,uopce joj ne reagira a ona je ginekolog..hm,pitam se i uvijek cu se pitati sto takva osoba ima traziti kao ginekolog..i ja sam za to da radi ali ne takav posao...
Moram zahvaliti mami koja mi je bila najveca podrska u tim trenutcima...i necu zaboraviti suze mog tate kad me je poslije operacije dosao posjetiti sa mamom...onda sam osjetila zapravo koliko roditelji vrijede i koliko ih zapravo volim...a medicnisko osoblje na ginekologiji u Osijeku-nema im ravne...vjerujte mi ovo je samo sazeta verzija onoga sto sam ja prosla, a detalji koje sam dozivljavala prije i poslije operacije,u to radije ne bih...mozda se to sve cini cudno ali nije mi bilo nimalo lako..ne smijem izostaviti ni ostatak obitelji,rodbine i na kraju svoje prijatelje..pogotovo Ĉaleta...nije bila fizicki pored mene ali kad god me nazvala morala sam se drzati za ranu da ne puknem po savovima od smijeha...a oni koji nisu ni jednom pomislili na mene neka se samo sjete da se i njima (ne daj Boze) moze dogoditi neko zlo a nitko nece biti pored njih....nije meni trebalo sazalijenje vec da me nazovu ili posalju poruku i daju mi do znanja da misle na mene...uistinu koliko ljudi mogu ignorirati sebe i svoje osjecaje...divno li je ljudskim bicem biti..
Post je objavljen 16.12.2006. u 23:14 sati.