Marketing
"Jedva se drzim na nogama..."
Uzas... Zasto ja nemogu vodit normalan zivot... Zasto su moji starci idioti... Zasto im se nemogu suprostviti... Zasto ih toliko voli... Zasto se oni stalmo svadaju oko mene... Zasto moj brat mora izvodit heroja i najboljeg brata na svijetu... zasto mi on brani skim cu se druzit... Zasto ja imam sijeban zivot...
Hvata me depra... opet... Trenutno bi najradije sijedila na nekom pustom i ugodnom mjestu... sama samcata... i slusala svoje najdraze pjesme i plakala i plakala... razlog??? Iskreno neznam... Mozda zato sto mi se starci opet svadaju... Mozda zato sto mi brat glumi heroja i brani mi skim cu se druzit... Mozda zato sto mi Marino svake sekunde sve vise i vise nedostaje... Mozda zato sto se bojim... Cega??? Iskreno neznam... Opet... sama sebe... svojih osijecaja... svog ponasanja... svog brata... ljudi oko mene... skole... staraca... turnira... borbi...
Pocinjem voditi rat sama sa sobom... Moje su se misli totalno okrenule protiv mene... Nikako da krenu pozitivnim smijerom... Ubijaju me u pojam...
Samo buljim kroz svoj prozor i promatram ljude koji prolaze... Neki su u nekom svom svijetu... Nesto kalkuliraju... Razmisljaju i zabijaju se u stupice koji su pokraj mog portuna... Neki pak trceci i vodeci loptu samo projure da ne neprimjetim njihove izraze lica... Neki laganim tempom prosetaju uzdignutih glava i uskih majcica... Neki prosetaju tuzni i umorni tegleci 100kg na svojim ledima i znajuci da ih sad cekaju domaca zadaca i ucenja...
Ja cu se molit... Bog mi nikad nije uslisio molitve... Hahaha... Ovo je ful glupo zvucalo.. No svemu postoji prvi put...
Ponekad se pokusavam sakrit gdje me niko nece cuti... Sakriti u neku jako skriveno tiho, spokojno, mracno mijesto... gdje se na miru mogu suocit sa svojim mislima... Gdje se spremam za novu bitku...
Rasirit cu svoja krila i naucit kako letit... dotaknut cu nebo... rasiri cu svoje ruke i poletjet cu prema najmilijima dodirnut cu im dusu i osijetiti toplinu... Osijetit cu ljubav koje nikad nije dosta... Ljubav koja smiruje...
Zazeli zelju, pruzi priliku, ucini promjenu i slomij se na komadice... Odaberi si svoj zivotni cilj... ostvariga... Ucini dobro dijelo koje tvoje srce cini vecim... pruzi priliku ljubavi da ucini svoj posao... Sredi si zivot... podigni si temelje... Osnuj obitelj... Zivi sretno... ucini promjenu... Zavrsi zivot u ljubavi i sreci... Sa svojim najblizim i u dubokoj starosti!!!!
Mrzim kad sam u depri i moram biti u svojoj fucking sobi... Kad su svi vani... cugaju, pjevaju, plesu... Pijani su, no sretni... Svi su sa svojim curama i deckima... Uzivaju...
MRZIM SVOJ ZIVOT!!!!
Uzasno se osijecam... neznam sta da radim... Sama pomisao da ga necu vidjet tjedan dana me slama... Jednog dana cu se iznenad samo slomit u milijune komadica ko staklo... uzas...
Deset sati je vrijeme je da se zapali jedna cigara i da se baca u sanjarenje x osobe...
x- MARINO... da nebi bilo zabune... pusa i laku noc...
Post je objavljen 16.12.2006. u 22:07 sati.