Bitka kod Akcija (dio drugi)
Za izgradnju novih ratnih brodova tipa liburna rabile su se sve raspoložive luke diljem talijanske, ali i diljem ilirske obale. Ubrzo je Agripa imao na raspolaganju 260 potpuno novih trorednih (tri reda vesala) liburna. Do proljeća 31. godine p. K. Oktavijanova vojska izvršila je sve potrebite priprave. Tako se sva Oktavijanova kopnena vojska prikupila u lukama Brundisium (Brindisi) i Tarentum (Taranto). U te luke ubrzo je uplovilo i Agripino prijevozno brodovlje (oko 400 teretnih i prijevoznih brodova – po Athumanunhu). To prijevozno brodovlje ukrcalo je na sebe 80 000 Oktavijanovih legionara pješaka i oko 12 000 konjanika. Oktavijanova vojska iskrcala se kod Patrasa. Sada su dvije vojske bile jedna nasuprot drugoj, a dijelio ih je samo zaljev kod Akcija. Agripa je odmah počeo s pripravama za predstojeću bitku, dok se Antonije pokazao kao 'mlitav' i bez inicijative. Naime, Agripa je pravilno prosudio da su opskrbni putovi morem presudni za Antonijevu vojsku, pa se potrudio da ih odmah i presječe. Agripine brzopokretne liburne vješto su hvatale Antonijeve opskrbne brodove, pa se uskoro počela osjećati glad u redovima Antonijeve kopnene vojske. Agripina flota zauzela je otok Korkiru (današnji Krf – po Athumanunhu), pa je tako sada zaštićen pomorski opskrbni put za Oktavijanovu vojsku. Agripina mornarica uslijed tih priprava za bitku zauzela je i otok Leukas, vrlo važan za predstojeću pomorsku bitku. Ubrzo je u Antonijevoj kopnenoj vojsci zavladala nestašica i glad, pa su vojnici počeli masovno bježati (dezertirati). Ubrzo je tako Antonijeva kopnena vojska bila nesposobna za vođenje bitke, pa je preostala samo mogućnost pomorske bitke. Sada su i Antonije i Oktavijan svjesni da do kopnene bitke neće ni doći, pa pojačavaju posade brodova. Tako Agripa ukrcava oko 30 000 najboljih legionara iz Oktavijanove vojske, a Antonije pak ukrcava 20 000 svojih najodanijih legionara. Neposredno pred početak bitke Antonije je zapovjedio da se zapali oko 100-tinjak malih egipatskih brodova koji bi samo smetali tijekom bitke, pa sada područje zaljeva stravično izgleda i prije same bitke. Na ulazu u zaljev posložila se Agripina flota podijelivši se u tri eskadre. Agripini brodovi bili su okrenuti u smjeru istoka, pramcima prema zaljevu. Antonije je planirao nasilan prodor iz zaljeva i potom povlačenje u Egipat. Tako je svih 270 velikih Antonijevih ratnih brodova plovilo u crti fronte uskim područjem zaljeva posloženo u četiri eskadre. Prve tri eskadre bile su u prednjoj crti fronta dok je druga crta fronte bila Kleopatrina egipatska eskadra sa 60-tak brodova. Antonijevu srednju eskadru vodio je Justinije, sjevernom eskadrom zapovijedao je Gelije, a južnom je eskadrom zapovijedao Celije. Agripa je još jednom dobro prosudio naum Antonija, pa je predvidio da će on pokušati proboj po sredini, te se zato on osobno stavio u zapovijedanje svojom središnjom eskadrom. Sjevernom eskadrom zapovijedao je Aruncije, a južnom Lucije. Agripa još jednom dobro prosuđuje nastalu situaciju. Naime, Agripa je upravo s brzopokretnim i okretnim liburnama želio nametnuti boj protivniku, ali sada mu je jasno da takvo nešto na uskom području zaljeva neće biti moguće. Liburne su sada nepokretne, baš kao i Antonijevi veliki brodovi, te tako sada obije flote imaju malu mogućnosti za manevriranje. No, u takvom položaju Antonijevi veliki brodovi ipak su u manjoj prednosti. Athumanunh opet ne može, a da ne oda po tko zna koji put priznanje i izrazi divljenje Agripinoj vojničkoj vještini. Naime, Agripa iznenada zapovijeda svojim brodovima da veslači veslaju unatrag. Tako se sada opet i u ovoj pomorskoj bitci događa nešto čudno i nevjerojatno. Agripina flota kreće se unatrag, ali u punom bojnom složaju za napad unaprijed, dok Antonijeva flota i dalje vesla pasivno rugajući se protivniku koji nema hrabrosti zapodjenuti bitku. Tako 'malo po malo' obije flote dolaze u šire područje zaljeva nakon više sati čudnih manevara. Sada je već blizu podne. Odjednom Agripa zapovijeda svojim krilnim eskadrama da veslaju naprijed nešto jačim snagama, dok on sam rukovodi nešto polaganijim veslanjem svojom središnjom eskadrom. Slika se iznenada mijenja i sve postaje puno zornije, ali ne i Antoniju koji bez inicijative i poradi svoje vojničke 'mlitavosti' ne vidi što se zapravo događa. Naime, Antonije nije ni obraćao pozornost na to što su mu se dvije krilne eskadre sada nešto više odmaknule i među njima nastao nešto veći razmak. Tada Agripa zapovijeda napad. Brzopokretne liburne, po četiri njih, napadaju po jedan Antonijev brod. Spretnim zaletima liburne su lomile vesla velikim brodovima dok su njihovi strijelci odapinjali strijele po protivničkim brodovima. Nakon abordaže Oktavijanovi legionari prešli su na protivničke brodove. Bitka je bjesnila još jedan sat, ali pobjednik se još nije naslućivao. Ipak, Agripine liburne svojom brzinom dominiraju pučinom. Kleopatra sa svojih 60 brodova vješto koristi zaokupljenost protivničkih brodova bitkom, pa se probija i nastavlja smjerom prema Egiptu napuštajući bitku. Bijeg joj je u potpunosti i uspio. Antonije pak je vidjevši Kleopatrin bijeg napustio svoj zapovjedni brod prebacio se na jedan manji, te i on napušta bitku, ostavljajući svoju flotu na milost i nemilost protivniku. No, bitka time nije završila. Antonijevi mornari i legionari borili su se snagom očajnika, ali hrabro. Bitka se nastavila na mnogim mjestima sve do pada mraka. Na kraju pobijedio je Agripa, iako ne lagano, ali ipak potpuno i čisto vojnički. Gotovo svi Antonijevi brodovi bili su potopljeni, zapaljeni, ili pak zarobljeni. Samo manji broj brodova povukao se natrag u zaljev, ali su se i oni nakon tjedan dana predali. Bio je to kraj jedne velike bitke između dviju bratskih floti koje su postale zakleti protivnici, grč i teški osjećaji zapamćeni su zauvijek, pa rimske eskadre više nikada neće zaratiti međusobno.
Post je objavljen 16.12.2006. u 13:46 sati.