Posto nisam vise u godinama u kojima je sve puno emocija a sjecam se tih dana. Postavit cu ovaj post od "nekoga" koji zna o cemu prica a mi odrasli pomalo zaboravljamo ...
Prijatelj ti treba kako se nikada nebi osjećali usamljeno i napušteno. Među njima uvijek ima mjesta za sve pojedinosti koje te zanimaju i muče.Ako je prijatelj pravi uvijek će biti uz tebe, ma kako ti teško bilo.Ponekad mislimo da je sklapanje prijateljstva samo uludo trošenje vremena kojeg je sve manje i manje, ali vjerujte mi da to nije istina i da svako živo biće mora imati nekoga s kime će podijeliti sve loše, ali i lijepe trenutke prepune ljubavi, zabave i druženja koje je svim potrebno.Prijatelj ti treba kao rame za plakanje kada se razočaramo u nečem što nam je zaista važno i koje uistinu ljubimo, a oni nam samo nanose boli i tuge koje ponekad nedozvoljavaju da živimo i dišemo punim plućima.Prijatelj je najčešće dečko/cura tvojih godina koji imaju probleme iste kao i ti.Dakle,imate zajedničke interese i možete razmjenjivati misli.Iako s članovima obitelji slobodno razgovaraš o svemu,o nekim stvarima ipak ne možeš. Prijatelj će ti kazati što misli, pomoći ti i riješavati dileme i probleme koji te muče. Prijatelj jako dobro razumije zbog čega mijenjaš mišljenje svake tri sekunde,on razumije sve. Možeš je čak pokoji put ostaviti na cjedilu, ali tada moraš biti spreman na uzvratni udarac. Ne mora biti u istom razredu,vaše se obitelji mogu osjetno razlikovati, ali on te shvaća,poznaje, voli i prihvaća.Na prijatelje se uvijek može računati.Dakle, ako nemaš sestru,prijateljstvo ti daje priliku da naučiš dijeliti dobro i loše,da naučiš davati, primati,ali i održavati obećanja.
I da, ne zaboravi, biti prijatelj ne znači ostaviti prijatelje čim počneš izlaziti jer prijatelji nisu rezervni kotači.
Post je objavljen 16.12.2006. u 10:29 sati.