TEBI, KOJI NEĆEŠ DOĆI
Tebe sam usnula na svom početku
kad su me pustile Tvorčeve ruke,
tebe sam upisala u crte na dlanu
i sakrila pod ispucanu koru duše.
Tebe sam čekala u smiraj dana
i namještala postelju od svile,
tebe su zazivali treptaji tijela
i mamile lati procvjetale želje...
I, onda sam stala na putu sna
i ispružila ruke, prazne ka nebu,
zagušila krik, jer slomi se nada
i želje prepustila sjevernom vjetru.
Nek odnese riječi, na kraj puta
gdje čekaš na let prema suncu,
jer shvatila sam, crta s mog dlana
ne donosi tebe, donosi samoću.
Tebi, koji nikada nećeš doći,
kome nije dozvoljeno vrijeme...
Tebi, kojeg su skrili velovi noći
i jutra, zalutala u ponoćne sjene,
tebi sad rastvaram vrata svijeta
i skidam svilene okove čežnje...
Tebi darujem krila od paperja....
... Jer ti nisi rođen za mene.
R.M.
Post je objavljen 16.12.2006. u 10:23 sati.