U subotu navečer, par minuta nakon što je počeo BB, šogorica je Olivicu malu, igrajući se s njom, primila za ručice i podigla.
Najednom začujemo njen plač, ali onu vrstu plača kad znaš da nešto debelo nije uredu, plač u kojem dijete ostane bez zraka....
Smrzli smo se....
Mala urla, a mi nemam pojma o čemu se radi, i kaže šogorica - Možda sam joj ruku izvrnula....
Pogledamo mi ručice, a ona jednu normalno pomiče, a druga napol visi.
J*****************************pas***********************!!!!!!!!
Ideš seki? - pitam ju, panično uplakanu...
Da - kaže. Uzmem ju u ruke i nosam okolo po kući i govorim joj - Bit će dobro.... Prestat će boliti.... Sad će prestat boliti....
A mišica mala, suznih očiju, jedva govori - Sa' će pjoći....sa' će pjoći.....
J***************konj*********************************!!!!!!!!!!
Srce mi se rasparalo.....
Smirila se, mišica, u narednih 10 minuta, legli smo je na krevet i nismo micali ručicu.... Tata ju je uzeo, sjeli su u auto i otišli doktoru.
Vratili se od doktora i šogorica kaže - Odmah je doktorica znala šta je.... ja sam rekla da je ozlijedila ruku, a ona me pitala da li smo ju dizali. Rekla sam joj da jesam i ona je rekla da joj stalno djeca dolaze s istim problemom. I da se dijete ne smije za ručice potezati do 5 godine jer ima slabe zglobove i tetive.
Napravila joj je neka dva pokreta rukom, sve se vratilo na mjesto i mala je bila ko nova.
Fala Bogu!
I zato ja danas imam tri broja veće cice.... Narasle su od majčinskih osjećaja.....
Post je objavljen 18.12.2006. u 13:02 sati.