„U one dane izađe naredba … da se provede popis svega svijeta.“ Tako počima izvještaj o Isusovom rođenju evanđeliste Luke. Do dana nanašnjega se ljudi popisuju, pripisuju, ispisuju. Osim toga ih se cijeni, precijenjuje, ocjenjuje, rangira na više ili niže mjesto, cenzurira i registrira, numerira i etiketira, uvrštava i izvrštava, unosi u popis i iz popisa briše.
Mi smo kotačići i imamo svoj broj: JMBG, kućni broj, broj telefona, registarski broj automobila, broj osiguranja, broj osobne iskaznice, broj bankovnog računa. Važno je da se provede popis svega svijeta. Sve mora imati svoj red.
U našem svijetu ni Boga ne može mimoići ovaj red. Taman dok se svijet popisivao, On je došao na svijet. U listu je uveden pod imenom Isus. – I u njenoj sredini zablistala je divna poruka: Bog drži do našega života. On za nas daje ono najskupocijenije, najveće. Kakvo li mi blago moramo biti u očima Božjim! Mi nismo samo registrirani nego od Boga ljubljeni, bezgranično ljubljeni. Bog nas nije samo ocijenio i procijenio, nego zavolio. – Naš bi odgovor na ovo tada mogao biti da mi – kao i Mudraci sa Istoka – pred štalicom otvorimo svoje darove i darujem ih Isusu. Dođimo blizu pred Isusovu štalicu i daruj mo mu svoj život. Božićna je noć ona noć u kojoj se Bog daruje ljudima, noć u kojoj ljudi Bogu daruju svoj život: zlato vjere, tamjan odanosti i gorku pomast miru patnje.
U svijetu nas ocijenjuju i broje, od Boga smo ljubljeni. Kod Isusa otvaramo naše darove i čitav naš život stavljamo Njemu u ruke.
Kad opet zasja
tamo gdje je vladala tama,
kad opet toplo bude
tamo gdje je bila studen,
kad opet oživi zajedništvo
tamo gdje je usamljenost sve oko sebe kočila,
kad se opet bude razgovaralo
tamo gdje je šutnja dijelila ljude,
kad opet počnemo
sanjati
slušati anđele
vidjeti zvijezde
i kad uočimo naše mogućnosti
nastati će novi život!
Želim svima nama obistinjenje ovih riječi!
Post je objavljen 23.12.2006. u 00:08 sati.