zora je tek svanula, ali već smo bili svi budni. cijelo pleme je cijelu noć čekalo napad.
ubrzano smo dovršavali ogradu, poprilično visoku, iako ju nitko dotad nije napravio, mi smo bili primorani ako smo htjeli iskoristiti vlastite prednosti gdje bismo mogli ih lakše strijelama gađati a onda brzo sve licem u lice obaviti.
pleme koje smo očekivali već je pokorilo većinu drugih a napadali su uvijek u ranu zoru.
sunce je već izašlo i počelo svoj hod prema zapadu.
kad je vođa pokazao znak da možemo nastaviti s radom, odmah sam potrčao dalje prema mjestu gdje smo skupljali kamenje za ogradu.
- Edoc! - zavikao je crnokosi mladić. bio je širokih ramena, snažnih ruku, a prsa su mu bila dlakava no ipak čvrsta poput kamena što se i izdaleka vidjelo. glas mu je zvučao poput grmljavine dok me zvao.
-Edoc, dođi do potoka, brzo!
dotrčao sam do potoka. stao sam kraj njega. voda je bila čista i sve se vidjelo kroz nju. ribe su polako prolazile kraj mojih nogu ili me čak grickale što me škakljalo.
-Što je bilo, Senki? - upitao sam ga. ispružio je ruku i otvorio dlan.
imao je velike dlanove i dugačke prste, a žuljevi su mu se isticali svugdje. točno se vidjelo koliko radi i koliko je snažan.
u dlanu mu je bio kamen, ali nije mi se činio običnim...
Post je objavljen 15.12.2006. u 23:35 sati.