Marketing
Neću pisati o sebi...
...pisat ću o stvarnosti...o želji...o samostalnosti....o ljubavi...o boli...i razočarnju...
Nekad davno mogla sam biti samostalna, neovisna i nasmješena....ali onda se pojavio onaj zbog kojeg sam izgubila samostalnost, nasmješenost i neovisnost....onaj koji mi je oduzeo nevini dječji smješak s usana i posve nehotično ga zauvijek uništio, smrvio, izbrisao i smlavio....
i otad ja se više ne smijem.....ne smijem se od srca...ne smijem se kao dijete....a više ne mogu...i tolike sam povrijedila zbog NJEGA..i samu sebe razočarala, ali svaki put kad pogledam njegove oči, njegov nevini,a tako varljivi smješak pokleknem....i ne mogu se držati svojih odluka, svojih ciljeva...i opet se razočaram u sebi...i opet se slomim...i opet se pokreće začarani krug...i opet pokleknem...i opet se sjetim....
A NEMA ŽIVOTA OD SJEĆANJA....vjeruj mi nema....a čak ni ja sama u to ne vjerujem...I ŽELIM ŽIVJETI....želim ga ZABORAVITI...želim zaboraviti to proljeće..i miris tek procvalih jabuka
Post je objavljen 15.12.2006. u 23:25 sati.