Bitka kod Akcija – Antonije i Kleopatra
Nakon mučkog ubojstva Cezara 44. godine p. K. vrhovnu vlast u Rimskoj državi obnašao je Drugi trijumvirat – Antonije, Lepid i Oktavijan. Ubrzo izbija razdor među narečenom trojicom i novi ratovi i bitke bili su na pomolu. Tako nije trebalo dugo čekati da dođe i do nove velike pomorske bitke, ali ovaj puta bitka se vodila između bratskih eskadri, između rimskih eskadri koje su činile rimsku flotu. Naime, Athumanunh će napisati o jednoj bitki građanskog rata u kojem prijatelj ide na prijatelja, brat na brata, a dojučerašnji ratnici, prijatelji, koji bi život dali jedan za drugoga, iznenada postaju zakleti neprijatelji. Da, baš neprijatelji, teška riječ koju Athumanunh čak ni ne želi napisati, već radije rabi riječ sličnog značenja – protivnici. Hajde ti Athumanunh ostavi se izljeva emocija i opiši već jednom tu bitku. Dakle, nakon raskida braka Antonija sa sestrom Oktavijana, Antonije se ženi s Kleopatrom, kraljicom Egipta i bivšom Cezarovom saveznicom. Tako se Antonije skrasio s Kleopatrom u Egiptu i započeo priprave za osvajanje Italije. Priprave su potrajale četiri godine u kojima je prikupljena jaka kopnena vojska i mnogobrojno ratno brodovlje. Godine 32. p. K. ta velika i snažna vojska iznenada se pokrenula, te time započinje rat, građanski rat koji je povijest zapamtila još i pod nazivom Rat između Istoka i Zapada. Antonije nije odmah krenuo u pohod na Italiju već je svoju vojsku razmjestio u Grčkoj gdje je ta velika i mnogobrojna vojska i prezimila. Bila je to po Athumanunhu prva Antonijeva pogreška. Umjesto da iznenada napadne Italiju i nespremnu Oktavijanovu vojsku, on joj daje vremena da se pripravi za predstojeće bitke. Rabeći stare zapise Athumanunh je pronašao slijedeće: Antonijeva kopnena vojska brojila je od 100 – 120 000 vojnika pješaka i oko 12 000 konjanika. Antonijeva flota brojila je 500 brodova, među kojima je 170 velikih ratnih brodova. Bili su to rimski brodovi nove generacije, veliki i čvrsti, izdržljivi brodovi koje je u povijest uveo Agripa u bitci kod Nauloha. Oktavijan je po Athumanunhovom promišljanju bio sposoban državnik, a imao je briljantnog flotovođu Agripu. Agripa je po Athumanunhu bio prvi veliki istinski vojnik kakvih je povijest malo zapamtila. Naime, Agripa je mogao nakon pobjede kod Nauloha jednostavno uživati u lovorikama svoje pobjede i slave, no, on se u odanosti Oktavijanu upušta u novu, skroz neizvjesnu bitku koja mu može zasjeniti sve do tada stečeno. Veličina i kvaliteta Agripe, po Athumanunhu, ogledala se i po tomu što je on ispravno prosudio da će ono što je on kao novo uveo u bitku kod Nauloha sada uveliko biti zastarjelo. To se doista i dogodilo, jer Antonije je raspolagao upravo s istim vrstama brodovima koji su u bitci kod Nauloha odnijeli pobjedu. Agripa je želio nešto novo, nešto još neviđeno do tada. Agripa je u pomoć pozvao Liburne, narod koji je već puno stoljeće podanik Rima. Liburni pak su živjeli na području dalmatinske obale. Brodovi liburna bili su izuzetno pogodni brodovi za borbe na moru, a Agripa ih sada želi još usavršiti. Tako se rodila nova vrsta ratnoga broda nazvanog 'liburna'. Liburna je vitak i vrlo brzi brod, lagane konstrukcije i vrlo okretan u bitki. Sve liburne izgledale su jednako, ali ih je bilo različitih veličina. Tako je najmanji tip liburne imao jedan red vesala, nešto veći dva reda, a najveći tri reda vesala. Neki će pomisliti – već viđeno, monorema, birema i trirema. Ne, ne, liburne imaju po dvije kule za smještaj strijelaca, baliste za bacanje kamenja i katapulte za bacanje velikih gorućih strijela. Tu su tzv. Asseri, odnosno duge tanke grede koje su obješene na jarbolima i kad se puste padaju na protivnički brod pri čemu mu probijaju palubu, a na pramcu im je sada trostruki metalni kljun nazvan rostrum koji služi za bušenje protivničkih brodova.
Post je objavljen 15.12.2006. u 23:09 sati.