Marketing
Ne potcjenjujte Jenki Dudl
To je epska pjesma.
...
Četvrta čaša tamne tekućine se bliži kraju. Mislim da razvijam ovisnost. A kažu da previše kave nije zdravo... Ali misli mi se u njoj rastapaju puno bolje nego u vodi... I sve onda postaje više točkasto.
Sjećam se još pijeska na mojim prstima koji se miješao sa krvi dok sam se igrala kao dijete... Jednom davno. Ali ruke mi još uvijek imaju isti oblik, još uvijek izgledaju kao ruke malog djeteta... I kad sada gledam prste kako drže olovku, kako stišću žice, kako hvataju kvaku na vratima, vidim opet iste one prste male djevojčice i shvatim da još uvijek ima krvi na njima... Samo više nema pijeska. I nema više ni dječje igre.
Blesave situacije kao kad pada kiša a vi idete u drugo naselje kupiti mousse od čokolade. Kao kad pokušavate zapaliti vodu i ne upasti usput u fontanu. Kao kad obružavate predmete poput vjeronauka i glazbenog. Kao kad pričate s nekim preko telefona a živite par metara jedno od drugoga.
Treba li nam stvarno razlog da budemo blesavi ili smo dovoljan razlog mi sami...?
Jednog hladnog ljetnog dana na putu do Livna bila je mrtva točka. Zatvorila sam oči i osjećala kako gume kližu i kako se metal lomi dok je auto padao sa serpentine, a u mojoj su glavi bljeskale slike brzinom svjetlosti... A kad smo prošli tablu sa znakom, auto je mirno vozio po mokrom asfaltu i znala sam da ne želim kraj... Znala sam da ne želim još otići.
...
Post je objavljen 15.12.2006. u 19:01 sati.