zatvaram se u sebe...skrivam se ispod osmijeha...ne dopustam kapi suze da mi kliznu niz obraz...jaca sam od toga...jaca sam od boli...jaca sam od uspomena...jaca sam od tebe...
tako sam barem mislila...ali...slaba sam...
uspomene...oziljci...
sjetim se toga..cesto...sjetim se tebe...
sjetim se onih dana...i iako ne zelim da sve bude kao prije..ne zelim opet ono isto....
sjetim se...i boli...jos uvijek nekako boli...
ne bih nikada izbrisala sta je bilo...nisam nikada pozalila...
ali neke stvari bi promijenila...
ali..tko zna..da sam mijenjala proslost...kakva bi bila moja sadasnjost?moja buducnost...
sjetim se ponekad tvog osmjeha...tvog mirisa...tvog glasa...tvojih rijeci...
i nije da te jos volim...preboljela sam to...imam druge sad u svom zivotu...druge koji me nisu povrijedili kao ti...
ali i dalje se sjecam...sjecam se svega...i dobro i lose...
ali proslost je proslost...ne bih nikada mijejala ovo sto sad imam...
covjek najvise misli na onoga koga zeli zaboraviti...
sjetim se tebe...kad god cujem ovu pjesmu...
ali ne nedostajes mi....
opća opasnost- jednom kad noc
Jednom kad noc
Ukrade nebu
Sve sto si voljela na njemu
Bit ce ti zao, bit ce ti zao
Sto nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne
Ne bude htjele
U strancu utjehu traziti,
Suze ce srcu sapnuti da je pogrijesilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedno voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dode,
A samoca zaboli,
Hoces li moci ime moje
Sa usana svojih skloniti?
Bili smo jednom najbolji,
O nama su price pricali.
I sada kad se sjetis
Htjela bi vrijeme vratiti,
Posli
Post je objavljen 15.12.2006. u 15:51 sati.