Naš školski sustav doživljava promjene. Na snazi je nekakav HNOS – navodno manje knjiga u torbi, lakše učenje, više zabave i sl. Nije mi jasno zašto se stalno želimo približiti zapadnjačkim obrazovnim programima. Možda naši i jesu zastarjeli, ali činjenica je da tko god iz Hrvatske ode van tam je smatran za genijalca i uskoro postane znanstvena faca. Zaključujem da se kod nas ipak nauči više. Možda to i je mukotrpnije, napornije...ali preživjeli smo. Imam šestaša u kući pa sam prilično dobro upoznat sa nastavnim programom. Ne znam jel taj novi program namjenjen svim razredima ili samo manjim uzrastima. Momentalno, s 11 godina učite kako se proizvodi struja, kakve sve hidroelektrane postoje i na kojem principu rade. A što je struja, saznat ćete tek za godinu ili dvije. Katastrofa, mislim da ja to ipak nisam učio...
No, nisam zato počeo pisati o našem obrazovanju.
Tko nije imao 5 iz likovnog? Ili glazbenog? Naravno, svi smo imali. To se podrazumijeva. Zašto? Pa nisu svi rođeni za crtanje i ne bi trebali zbog tog biti kažnjeni lošim ocjenama.
Ne slažem se s time. Što je s onima koji nisu rođeni za matematiku? Oni imaju 2 ili 3 iz matematike. Što je s onima koji nisu talentirani za pisanje sastavaka? Uvijek dobe 3 iz zadaćnice ma koliko se trudili. Nemaju ni svi jednako urođenu sposobnost pamćenja. Oni koji mogu pamtit godine ustanaka i ratova imaju 5 iz povijesti, a oni ostali imaju 4, 3, 2. Neki se ne snalaze u prostoru i jedva izvuku 2 iz zemljopisa. Ali oni koji ne znaju pjevat, crtat ili vodit košarkašku loptu, oni uredno imaju petice.
Dvostruki kriteriji ako mene pitate. Znači, ako ti hrvatski ide, a ne znaš crtati, prolaziš s 5,0. Ali ako znaš crtati, a hrvatski ti ne ide, prolaziš s jedva s pet (ako nemaš dobro pamćenje, i lošije). U prednosti su oni koji imaju smisla za jezike, matematiku i slične „važne“ predmete. Gdje će svoju prednost opipat oni koji znaju nacrtat okruglo sunce, naslikat drvo, otpjevat 'Kiša pada, trava raste' u istom tonalitetu od početka do kraja?
Možda glazbeni, likovni i tjelesni i nisu toliko važni kao povijest, hrvatski, matematika, ali zašto ih onda uopće ocjenjuju?
Matematika se mora vježbat, povijest se mora učiti...U crtanju se isto tako može napredovati. Samo treba vježbati. Jel itko ikad imao zadaću iz likovnog? Da je, možda bi i znao ljepše nacrtat okruglo sunce, proljetnu voćku. I onaj tko nema sluha može, ako dovoljno vježba, otpjevati našu himnu točno.
Međutim, prava nesreća se događa ako imate 'savjesnog' profesora iz npr. tjelesnog koji ti da za kraj 4 ili čak 3, pa se sad ti upiši u školu u koju hoćeš kad iz ostalih škola dolaze učenici s urednom peticom iz tjelesnog (koja sama za sebe nije toliko bitna, ali itekako može srozat prosjek).
Načuo sam da je novi naputak za ocijenjivanje taj da se konačna ocijena više bazira na zalaganju i trudu učenika. Koliko je to više, ne znam. Znači li to da se za peticu ne mora sve riješiti točno, da je dovoljno donekle dobro napisati test, redovito pisati zadaću, dizati ruku u zrak na satu? Vidjet ćemo za tjedan dana.
To bi, u principu, značilo da će se primjenjivati kriteriji koji oduvijek vrijede za likovni i glazbeni. To bi bilo u redu. Jer, ponavljam, nisu svi rođeni s darom za matematiku, risanje, pisanje, pamćenje, pjevanje, preskakanje kozlića...
Post je objavljen 15.12.2006. u 14:53 sati.