bio si najbolji od svih. kada sam negdje prije ljeta odlučila da se do božića
nešto mora promijeniti i to nešto veliko za mene, pogledao si me i odvukao u ledenu vodu.
"hej, ljeto je pravo vrijeme za kovanje božićnih planova "
prvo kupanje u moru..sada izgleda daleko isto kao što je tada izgledao božić
tvoj je smijeh skrivao izvjesnu količinu razočaranja
što ću ti ja- ovako još jednu zimu..nisam imala dobre izglede
...
još si uvijek najbolji..meni
ali sada kada to izgovorim zvuči nekako strano i ne, ti ne vjeruješ i nije to to, ono nešto
do božića se ništa nije promijenilo, baš ništa
neke se odluke ne daju isplanirati; to svi znamo; samo što neki još vjeruju..u svakakve gluposti
nazvao si sinoć; "hej,još nije božić, imaš još vremena" ..i malo sreće u tvom smijehu
ili mi se samo tako učinilo
pa hajde, ako je moja " nevolja" nekome sreća - a pogotovo Tebi, neka mi bude
s tobom ću ionako ispratiti još jednu staru, sagledati je nerealno, iskovati sulude planove
za novu, u ljeto misliti o božiću a oko božića shvatiti da je sve ostalo na istoj točki
i vrijedi li isto željeti sve dok se ne ostvari? ili odustati ,poželjeti nešto novo?
a tko zna gdje ćemo biti mi, najbolji jedno drugome, u to vrijeme..