Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prepreke

Marketing

Idemo dalje

Dakle, sa svojom novom idejom o slikovnici na cd-u, opet šaljem iste ponude-mailove. Stvarno ne znam kako sam dospjela na tu adresu, ali poslala sam svoj standardni tekst jednoj maloj i slatkoj firmi mah. Da li smijem spominjati ime to cu tek saznati, ali vjerujte da mi je taj mail promijenio sve. Zvuči sapunasto, ali stvarno je tako.

Jedan striček mi je odgovorio kilometarskim mailom, strpljivim mailom, poučnim mailom, itd mailom. Tu mi je od a do ž objasnio sve korake koje bih ja morala poduzeti da mi slikovnica možda ugleda svjetlo dana. Ima ih 100. Koraka. headbang

Dakle, sada neću navoditi sve to, ali ići ću po redu. Prvo sam trebala odnijeti priče u Autorsku agenciju. To se tamo spremi i priče su zaštićene. Kada sam to napravila postala sam i službeno autorica tih priča.

He, he ali ne samo autorica. Postala sam producentica svog projekta. Obožavam te izmišljene titule!

U onom legendarnom mailu koji ću si isprintati i uokviriti, striček (on još nema radno ime jer sam mu rekla da si ga sam odabere, ako to ne napravi u roku od 24 sata, ja ću mu dati ime, ali može biti zločesto) mi je poslao i nekoliko pitanja na koja moram odgovoriti. Jedno je bilo: "Želite li te priče objaviti zbog ega (drugi izrazi koji mogu stajati na ovom mjestu su recimo umjetnički poriv ili taština...) ili zbog zarade?"
Zapravo sam direktnošću ovog pitanja ostala 'paf', ali to je meni odlično. Naravno da je odgovor ego, ili umjetnički poriv. Draže mi je ovo drugo. Zbog ega.

Pitanja ovog tipa nanizala su se i vidjela sam da je striček ozbiljan i prije svega iskren. Pročitala sam taj mail X puta. Uvijek s nekim laganim osmjehom na licu, jer sam pitanja odgovarala sama sebi ko na kvizu. Na kraju sam mu zahvalila i rekla da se jedino čudim kako mu se dalo toliko pisati. Mogao je reći hvala, ne. Kao i ostali. Vjerojatnost da mi netko posveti toliko vremena i volje je 1:4 500 000. Ovaj broj nije slučajan.

Odgovor koji je uslijedio bio je još intrigantniji. Zagonetku koju mi je dao rješavala sam doma s familijom cijeli vikend, sve do utorka kada je bila dogovorena prva kava.

Ne, nije mi ponudio da sve napravi, a da ja u prekrasnoj obleki dođem na promociju. To postoji samo u starim i nepoučnim bajkama. Ponudio mi je nešto puno vrijednije.

Post je objavljen 15.12.2006. u 14:19 sati.