Bitka kod Egatskih otoka
Nakon katastrofe i poraza kod Drepana, Rimljanima nije preostalo ništa drugo nego da rat nastave na kopnu, odnosno na otoku Siciliji. No, kopnenu vojsku trebalo je redovito opskrbljivati i popunjavati svježim ratnicima, a za to je opet trebala flota. Stari zapisi govore da je Rim na krajnim i zadnjim snagama prikupio opskrbnu flotu koju je činilo 800 manjih opskrbnih brodova. Bili su to mali obalski brodovi, posljednji ostaci rimskog brodarstva. Rim više nije imao niti novaca, a ni snage da opetuje gradnju velikih ratnih brodova. Opet i tu opskrbnu flotu 249. godine p. K. zahvatila je strašna oluja uz južne obale Sicilije i potpuno je uništila. Potonulo je svih 800 brodova, a utopilo se 60 000 mornara. (Ovaj puta brojka je 60 000 što zorno govori da su to bili maleni brodovi s posadama od najviše sedamdesetak ljudi – po Athumanunhu) Bitke na Siciliji potrajale su još sedam godina, a sve poradi toga što Rim sada više nije imao ni flotu ni opskrbne brodove, pa je opskrba legionara bila izuzetno složena, teška i neredovita, a vrlo često i nedostatna što se i ogledalo u bitkama koje nisu rješavale ama baš ništa. Naime, kartažanska flota i dalje je redovito i obilno opskrbljivala svoje trupe i branitelje kartažanskih luka na Siciliji. Svima je u Rimu postalo kristalno jasno da ovako Rim nikada neće pobijediti i potpuno osvojiti Siciliju, Rimu je trebala flota! No, novaca za izgradnju flote više u državnim riznicama nije bilo. Tada pak se dogodilo nešto što se možda može usporediti s grčkim načinom izgradnje flote u doba Temistokla, no Rimljani su učinili malo drugačije. Naime, Rimski senat pozvao je bogate patricije i trgovce da daju dobrovoljne novčane priloge za izgradnju brodova. Odaziv je bio i više nego zadovoljavajući, pa se skupila dostatna količina za izgradnju 200 velikih ratnih brodova. Ta najnovija rimska flota zapodjenula je 241. godine p. K. pomorsku bitku s kartažanskom flotom kod Egatskih otoka, nedaleko luke Drepana gdje je prije osam godina rimska flota poražena od kartažanske. Ovaj puta rimskom flotom zapovijeda konzul Lutacij Katul. U žestokom sudaru rimskih i kartažanskih brodova opetovano su odlučujuću ulogu odigrali rimski 'leteći mostovi' i legionari. Potopljeno je 50 kartažanskih brodova, 70 ih je zarobljeno s cjelokupnim posadama, a samo 100-tinjak ih se spasilo bijegom prema afričkoj obali. Nakon zadobivene prevlasti na moru, Rimljani su napokon osvojili i posljednje tri kartažanske luke. Nakon pada Sicilije Hamilkaru Barkasu nije preostalo ništa drugo nego da Rimljanima po cijenu mira prepusti Korziku i Sardiniju, te da plati ratnu odštetu. Time je završen Prvi Punski rat kojega su ovjenčale velike pomorske bitke, ali i velike pomorske katastrofe što će znatnije utjecati na daljnji tijek povijesti. No, povijest je ispisala još jednu lekciju: - za prevlast na moru potrebita je snažna i dobro opremljena mornarica, kako ratnim tako i teretnim i opskrbnim brodovima.
Post je objavljen 14.12.2006. u 21:50 sati.