Marketing
Echoes
"Osjećaš li to? Dolje, u dubini...još uvijek se čuje jeka naših vriskova..."
Ja imam vjerovanje...da svaka riječ koju izgovorimo, svaki ton koji odsviramo ili otpjevamo, svaki vrisak koji ispustimo...vječno ostaje u ovom svijetu...
Ponekad na to gledam kao na pjesničku pravdu, moj osobni dokaz da nijedno djelo ne prolazi nezapamćeno, bilo ono dobro ili loše...da nije moguće izbrisati našu povijest...
Ne možemo pobjeći od samih sebe...možemo samo svirati dalje...zamaskirati našu pogrešku ili je ugušiti sa bezbroj pogođenih nota...
Ili nastaviti ostavljati zlu muziku u vrtlogu pjesama koji svi stvaramo...
Kao i uvijek, možemo činiti što želimo.
Zašto onda upravo to i činimo?
Zašto konstantno ispadamo iz vlastitog ritma govoreći da imamo pravo na to jer smo slobodni?
Nismo. Možemo u duši biti slobodni od svega...osim od jedne stvari - nas samih.
Nemojmo se zavaravati.
Nema razloga da nosimo ljubičice oko vrata. Ne zaslužujemo to dok radimo sranja u ime slobode.
Vani je rat.
A mi sjedimo i ponašamo se kao da nemamo savjest.
G.B.Sabaoth
Post je objavljen 14.12.2006. u 20:33 sati.