This is a local shop, for local people. There's nothing for you here!
Kako provodim jutro...
Sjedim sama na kauču(oprosti oče, na trosjedu) u dnevnom boravku, u moru papira. Razlagajući kalcijev karbonat na netopljivi vapnenac vodu i ugljikov dioksid u glavi, onako tiho i ispod glasa izgovaram:
"You're my wife now, Dave!"
Zizo me u čudu gleda budeći se iz svog hrčkastog sna(bog bi znao što hrčci sanjaju, valjda hranu i kurve), dok grcam u smijehu.
On je ipak hrčak, i to čangrizavi. Kako bi uopće pojmio oslobađajući smijeh i humor koji graniči s lucidnošću i bezumljem.
...dok se pravim da je strop, barem ovaj put, možda... savršeno ljubičast.
"Do you want to buy some pegs, Dave?"
"Hello, hello, what's all this shouting? We'll have no trouble here!"