Marketing
Piercing da ili ne?
KOLIKO
da mi je
znati
koliko znaš
koliko se
uzalud smješim
na lomači...
Ana Horvat
U posljednje vrijeme počela sam razmišljati o nečemu...osim smrti opsjeda me nešto drugo...
A to je PIERCING... Neznam, fkt bih si ga htjela stavit, al mi je nekak bed. Nije da se bojim boli... dapače, volim ju... 
Znam da većina ljudi o takvim ljudima ima drugačije mišljenje i toga me najviše strah... Ne bih htjela da me zbog toga drugačije gledaju ili misle da sam drugačija nego što sam bila do sad.
Mrzim proklete predrasude....!!!!
To mi je još jedina želja, pa ak budete kraj mene na samrti i ak vam nebudem imala snage reći što želim, onda mi ispirsajte čobu i znali budete da ste me učinili sretnom za preostali život (10min) i onaj nakon smrti :))
hehe nećete vjerovati... evo danas je petak i prolazeći Tkalčom pokraj zlatarne na neki sam način uspjela zadovoljiti svoju beskrajnu želju za boli i piercingom, pa sam si....
... DALA ISPIRSAT UHO!!!! hehe 
UMRLA JE ONA…
Miris svježe noci u sobi
i zvuci otkucaja sata...
Samo ona uz titraj svijeće još je budna.
Piše pjesme, čekajući novi dan.
Piše o ljubavi,
što mrtva je zgažena ostala
na podu njenog tužnog života.
...o ljubavi koja još samo u njenim stihovima živi.
Pita se ima li uopće smisla
živjeti ovaj život bez ljubavi
ili bi bilo bolje da se svrši sve to već jednom?!?
...
Ode u kupaonu i popije šaku tableta,
vrati se k svojim stihovima i svijeći.
Nožem tupim zareže ruku,
A bol joj oduzme snagu.
Rukom joj prođe oštra bol i trnci,
a zatim se proširi na cijelo tijelo.
Glava joj pade pored svijeće,
toplina joj ožari čelo.
Krv još topla i svježa
ostavila je trag na njenom stolu.
Ona je sada usnula najljepši san o ljubavi,
a slomljeno srce prestalo je da kuca.
Usne još vrele, ali mrtve,
crnim su ružem ostavile trag njenog života
...kojeg više nema.
...
"I što smo mi na ovome svijetu?
Samo lutke na koncu bezazlenoj nepredvidivoj sudbini..."
- pitala se ona u pjesmi,
prije nego je oduzela život svoj mladi.
Plamen života u njenom srcu,
žar mladosti u njenim zelenim očima
su se naglo ugasili.
Umrla je sanjajući savršenstvo,
ostala je obasjana svjećinim svjetlom.
...
I osvanuo je novi dan,
zrake sunca obasjale su njenu sobu, kosu, stihove...
Sve je mrtvo.
Svijeća se odavno otopila.
UMRLA JE ONA ... pjesma je koju je posljednju napisala.
Umrla je za sreću, za ljubav, za druge...
ali duboko u sebi ona zna
da umrlo je samo tijelo.
Ona će zauvijek živjeti u svojim pjesmama.
Tek je sad počela živjeti,
u smrti svojoj gdje je pronašla svoj mir od ovog nemirnog svijeta.
Ona živi kad čitaš njene stihove,
svaka tvoja izgovorena riječ
jedna je bol koju je proživjela pišući
ovu pjesmu
u suzama
umirući.
Post je objavljen 14.12.2006. u 14:06 sati.