Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/parliament

Marketing

Šoping-centar

Radnja ove price se odigrava nekih dvadesetpetilisest godina u buducnosti. U ovoj prici nema letecih automobila, niti mobitela iz kojih iskacu porno zvijezde od krvi i mesa. Predbozicno je vrijeme, mjesto radnje je šoping-centar. Nista tu nije drugacije nego prije dvadesetpetilisest godina. Iste pokretne stepenice, isti šoping-centar kao svugdje u svijetu. Bozicni nakit i lampice u razlicitim bojama daju buticima kronicni izgled amsterdamskih pufova. Svaki normalni šoping-centar ima i neki restoran u kojem kupac moze malo predahnuti, popiti i pojesti nesto.
Bila je subota (malo je glupo, jelda, reci za nesto sto se desava u buducnosti da je bilo), svuda okolo su ljudi, a za jednim stolom sjedi stariji covjek i pije pivo. Jedna mlada zena mu prilazi s ledja i tapka ga po ramenu.
"Je li me dugo cekas?", upita zena
"Evo upravo sam dosao."
"Super da smo se uspjeli naci ovdje."
"Da, i ja tako mislim."

Mlada zena spusta vrecice, skida jaknu i sjeda za covjekov stol. Konobar im prilazi i uctivo pita sto da donese. Zena narucuje kavu sa mlijekom, a covjek pokazuje na svoje pivo.
"Da li si kupio poklone?"
"Nisam jos."
"Ja jesam."

Zena podize jednu od vrecica i iz njih vadi kravatu, kosulju i parfem i pokazuje mu ih . Ponovno je sve spakirala u vrecice i spustila ih pored nogu.
"I kako si?", upita covjek.
"Dobro, a ti?"
"Dobro."

Konobar donosi kavu i pita da li zele nesto pojesti. Daje im na znanje da su piletina i povrece iz woka specijalitet kuce.
"Hoces ti nesto pojesti?", upita zena
"Hoces li ti?"
"Ja cu uzeti tu piletinu."
"Onda cu i ja."

Konobar odlazi, a covjek podize glavu i gleda zenu ravno u oci.
"Cudno da se na ovakvim mjestima nalazimo."
"Ah, nemoj molim te opet pocinjati s tim!"

Jedno vrijeme su tako sjedili. Zena sa svojom kavom, a covjek sa pivom. U trenutku kad je podigao casu da otpije gutljaj i ona je podigla svoju soljicu i nazdravila mu. On se je nasmijao.
"Da li bi mi ispricao jednu pricu?", upita zena.
"Kakvu pricu?"
"Jednu pricu. Sjecas se kako si mi pricao kad sam bila djevojcica."

Covjek je otpio jos jedan gutljaj piva, a zena je rukama podbocila glavu i sad je ona njega gledala ravno u oci.
"Hm, jednom davno smo bili u africi, tvoja majka i ja. Ti i tvoj brat jos niste bili rodjeni. Rat je bio zavrsen, a mi smo vec vise od godinu dana zivjeli u ovoj, tada za nas stranoj zemlji. Bozicne i novogodisnje praznike smo odlucili provesti negdje gdje je toplo. To nam je i bio prvi zajednicki godisnji odmor. Nesto kao medeni mjesec sa zadrškom. Hotel je bio mali. Smjesten izmedju velikih grmolikih raslinja. Mi smo na raspolaganje dobili jedan bungalov samo za nas dvoje. Ispred bungalova je bio bazen. Ti znas da ne volim kupanje u bazenu, ali ovaj mi se svidjao. Iz njega sam mogao gledati savanu."
"To mi zvuci sjajno."
"Da i bilo je. Gosti hotela su se zabavljali hraneci zivotinje, tako da se moglo primjetiti puno zivotinja koje su se sve vise priblizavale nasim kucama. Jedno jutro, dok smo mama i ja lezali u krevetu, nesto je glasno pljusnulo u bazen. Ustao sam i vidio jednu mladu antilopu kako pliva u bazenu."
"Antilopa je znala plivati?"
, upita zena.
"U prvom trenutku sam to pomislio, a onda shvatio da ona uopce ne zna plivati. Tvoja mama je od tog prizora postala histericna. Rekla mi je da je moram spasiti. Problem za mene je bila jedna starija antilopa, vjerojatno antilopa-majka, koja ja ludjacki trcala oko bazena. Zaboravio sam kako se zove ta vrsta antilopa, ali imala je dugacke i ostre rogove, a i osoblje hotela nam je skrenulo paznju da nediramo antilope, pogotovo kad imaju mlade."
"Pa sta si onda napravio?"
"Nazvao sam recepciju i objasnio im o cemu se radi. Ne znam sto sam drugo mogao napraviti. Potrajalo je citavu vjecnost dok se neko pojavio. Mladic sa recepcije je skocio u bazen i izvadio mladu antilopu. Tijelo antilope je izgledalo bezivotno. On ju je nekoliko puta strucno udario po potiljku i samo par sekundi poslije antilopa je dosla sebi i stala na noge."

Covjek je otpio jos jedan gutljaj piva i klimnuo konobaru da mu donese jos jedno pivo.
"Skroz luda prica.", rece zena.
"Mislis?"
"Na kraju se sve dobro svrsilo."
"Mozda i je. ti znas da se u mojim pricama uvijek sve dobro svrsi. neka tako bude i ovaj put"

Konobar se pojavio noseci naruceno pivo i jelo. Piletina sa povrcem u woku. Pozelio im je dobar tek. Covjek i zena su sutjeli i gledali u jelo. Nisu uopce bili gladni.


Post je objavljen 14.12.2006. u 11:55 sati.