Dobra vijest: Javila mi Poetessa Vjera da je Katka jučer rodila blizanke. Šampanj amo! Srrrrk!
Pa sam se sjetila Frazerove "The Golden Bough" koju navlačim mjesecima, a gdje se spominje 'rasprostranjeno vjerovanje' da blizanci posjeduju nadnaravne moći.
Na primjer. Nekoć su Indijanci u Britanskoj Kolumbiji vjerovali da blizanci kontroliraju vremensku prognozu. Pa su im se stalno dodvoravali i moljakali ih za ovo ili ono. Daj sunce, daj kišu! Pošalji vjetar, zar ne može toplije za vikend???
Ovo me ne čudi, jerbo sam živi svjedok da je i moja baka vjerovala Kamenku Katiću u zlatno doba televizijske nevinosti. Cijela je mostarska mahala živjela u uvjerenju da munje, sunce i vjetrovi djeluju po direktivama Jugoslavenske radio-televizije.
Još malo o blizancima.
Isti su ti kanadski Indijanci vjerovali da blizanci mogu što požele pa su pred zlokobnom deriščadi uvelike trtarili.
Uz vremenske prilike kontrolirali su i Indijancima najvažniju stvar za preživljavanje - ribu. Imali su moć dozvati losose ako ih u rijekama i potocima ponestane. Pače, vjerovalo se da su blizanci zapravo reinkarnirani lososi. Zato ih se držalo podalje od vode, da ne bućnu u brzac i otplivaju za škvadrom!
Slično vjerovanje postoji i među Bantuima u jugoistočnoj Africi.
Žena koja rodi blizance naziva se Tilo, tj. Nebo, a blizanci su Nebeska djeca.
Kad nakon paklene ljetne suše kiša zakasni, žene krenu u ludi ritual plesa i drmusanja koji uključuje i polijevanje majke blizanaca, tj. Neba.
Ako drmež ne pomogne, crnkinje nose ono malo preostale vode na grobove blizanaca i zaljevaju ih.
Ako pak ni to ne pomogne, ondak se vrač pokušava sjetiti gdje je sahranjen plemenski blizanac NAJUDALJENIJI od vode pa se ondak tog nezadovoljnika iskopava i premješta tik do jezera.
Kiša prije ili kasnije ipak dođe.
Eto s kim će se Katka zabavljati narednih 20 godina.
Loša vijest: Poslao mi Pajo link na vijest o nekoj Engleskinji koja se probudila govoreći francuski.
Riječ je o bizarnom Susac sindromu, a meni odmah pala na pamet neka baba u Simplon Expressu, na liniji Pariz-Beograd, daleke 1984. godine. Postarija srbijanska seljanka koja je otišla do djece gasterbajtera u Francusku pa su se za novogodišnje praznike vraćali u otadžbinu. Zatekla sam se s njima u kupeu i baka mi je bila silno smiješna; držala se ko pokondirena tikva i ni s kim nije razgovarala, jerbo je ona 'zaboravila srpski' i sad govori samo francuski.
Sin, snajka i unučad prevrću očima, ali baba i dalje šuti ko Marie Antoinette nakon giljotine. Maman, oćeš belo ili batak, silvuple???
A baka samo podlegla Susacu...
U njenu čast, zaokružite ispravan odgovor!
Tko jednom vidi Pariz:
(a) potroši svu kintu u Galeriji LaFayette
(b) baci opanke iz jurećeg Simplona
(c) nauči arapski
Post je objavljen 13.12.2006. u 23:03 sati.