Izgubljene misli izgubljenog čovjeka.. Zar ova rečenica nije primjenjiva na sve nas? Tko sam ja, tko si ti, da kažemo da znamo što činimo, da smo apsolutno uvjereni da svaki naš korak vodi, zacrtanom i predvidljivom, cilju predviđenim sudbinom? Svatko od nas sam bira svoje ciljeve, svoje putove, svoje nade i snove.. To je najviše što možemo učiniti, pokušati biti gospodari svoje sudbine.. Kako možemo znati da činimo dobro svojem bližnjem ako ga pokušavamo odvratiti od puta kojim je on odabrao krenuti? Jedino što možemo je pružiti ruku i reći "Ovdje sam, ako me želiš." Osobno se ne usuđujem ništa više, svatko od nas osobno ne bi trebao pokušavati ništa više.. Ili je ova rečenica u suprotnosti same biti ove priče? Ne, to je samo misao proizašla iz zrnaca mudrosti i ludosti koje sam pokupio lutajući mnogobrojnim bezimenim pravcima.. Stvar je u tome što ih ne mogu razlikovati, niti, zasad, želim.. Želim samo kretati se, jednoga dana možda ugledam nešto vrijedno ukrštavanja puta.. Do tada se, ako želite, divite prelijepom nesputanom slobodnom padu vašeg Propalice..
Post je objavljen 13.12.2006. u 23:07 sati.