prolom oblaka
nad mojim usnama
snabdijevam se nad neizrecenim.
traze te, sjeno...
razvuci kapke i zapecati voskom poglede
neka te ne nadu.
traze te, sjeno...
uzvici, uzviknuti
glasovi razglasani
lijepi, ljepljivi
ljudi... smiju se i vuku me
u vrtlog duge, beskonacne vrtnje.
kako ih volim...
mir s vama...
grijeh svoj, zaspali, probudi.
stisni ga u saku, jer malen si
covjece...
rasprsi sjenke na okrugle zidove.
obrubi, osjencaj...
evo ti, na poklon,
Olovka...
Post je objavljen 13.12.2006. u 22:22 sati.