Marketing
hodamo na rukama?? ooo da.
bum-tras.
ananas.
ružičaste zjenice
i crveni oblaci.
java ili san, nisam više sigurna.
jučer stvarnost, danas nerealnost.
primjećujete ikakvu suvislost u gore navedenim pojmovima?
nema veze, ni ja.
nesuvislost i jest poanta.
jer ja mogu sve.
mogu stajati na mjestu a trčati.
mogu se teleportirati na bilo koje mjesto na ovom svijetu.
i izvan njega.
pritisni bilo koji gumb,
pokušaj.
ako dovoljno vjeruješ,
možeš voljeti cijeli svijet.
/čak i onaj pramen u kosi što neposlušno strši/
prisloni uho na tračnice,
i čut ćeš,
zvuk svoje budućnosti.
ako dovoljno vjeruješ da ćeš ju imati.
čuda se događaju SADA
jer ona ustvari to i nisu.
čuda ne postoje ali se događaju.
puno malih eksplozija je pokrenulo kotačiće u mojoj glavi.
nikad nećemo preživjeti ako ne postanemo bar malo ludi.
slike nestaju pred očima,
a javljaju se u dodirima.
zvuk tvojih usana osjetim,
ali ne i riječi.
zaborav svega što je bilo
bode oči,
i svi se čude što radim takav rez.
jer nestaje prošlost.
zbog malih proreza za oči,
na ovoj maski koju nosim,
vidim samo ono što će biti.
metamorfoza.
želim se kao feniks izdići iz pepela.
i pokazati svoje prave boje.
želim vidjeti svijet bez naočala
sa obojenim staklima.
neka boje budu prirodne,
jer kad smo prirodni osjećamo se najbolje.
i tek kada samo obojeni vlastitim bojama
osjećamo istinsku sreću.
budite samnom u još jednom djeliću sreće ovog svemira.
od jučer kroz danas do sutra.
od paranoje kroz melankoliju do euforije.
(najvrijednija djela nastaju iz depresije.
tj.ovo moje baš i neće bit neki uspjeh.) 
Post je objavljen 13.12.2006. u 21:37 sati.