On je uvijek tu kada ga trebaš, on zna sve tvoje tajne, sve tvoje strahove. On te tješi kada si tužna, on se s tobom raduje. On je solo i nikako ti nije jasno kako tako savršena osoba može biti sama. Ti bi dala sve samo da on bude sretan. On ti je najbolji prijatelj.
Ali, ipak, malo ti smeta kada spomene kolegicu s posla. Ipak, ne voliš kada ga vidiš u društvu osobe suprotnog spola.
Najprije sve negiraš, ignoriraš. Ubrzo se počinješ pitati kada se to dogodilo, kako je prijateljstvo s tvoje strane preraslo, ni manje ni više, već u ljubav.
Ljubav…i to takvu da ga želiš zauvijek kraj sebe.
Ljubav…i to takvu da bi sve učinila za njega.
Ujutro se budiš i prvo na što pomisliš to je on. Koliko se samo puta tokom dana uhvatiš kako uzimaš mobitel i želiš mu poslati poruku ili ga nazvati, pa odustaneš, ne želiš biti nametljiva.
Navečer kada legneš maštaš o njemu i sebi i zaspiš s njim u mislima. U tvojim snovima postoji samo on, samo vas dvoje, samo ljubav.
Taj te osjećaj izluđuje, želiš vikati pa neka svi znaju što osjećaš, ali te strah od gubitka najboljeg prijatelja tjera da šutiš.
Možda…možda se jednog jutra i u njemu probudi osjećaj sličan tvome. A do tada…budi sretna što imaš takvog prijatelja.
Post je objavljen 13.12.2006. u 21:48 sati.