Što je, ove godine, Božić za mene...
... ne znam... zafalio mi je... osjećaj topline... bliskosti...
Obitelj.
... zafalila mi je obitelj.
... topla keramička peć u poznatoj sobi, prigušenim svjetlom obasjanoj, nasuprot hladne zimske noći i odsjaja snijega u mraku.
Zvuci razgovora osoba, voljenih, oduvijek poznatih.
Zagrljaj.
Domaća hrana i, barem prividno... obilje...
... jer zadnjih dana, mjeseci, možda čak i godina...
... živim sam...
... negdje daleko...
... skromno...
Veselim se raspoloženju koje, iako iz početka možda prisilno, zna prerasti u lonac...
He, he :-)
... da, lonac!
Taj lonac u sebi ima nešto... što vrijedi...
Nešto što osjetim...
... kada ljudi oko mene izobliče svoja lica, napokon skidajući maske koje nose većinu godine...
... i kažu nešto što osjećaju...
... kada razmjenim s prijateljima ponoćne poljupce i stisak ruke...
... nešto što me čuva kada s njima dijelim zagrljaj...
I, zato, vaš zagrljaj nikad neću odbiti :-)
Post je objavljen 13.12.2006. u 16:38 sati.