Marketing
Igra života
Imala sam osjećaj kao da igram neku čudnu igru…igru u kojoj sam morala pobijediti i baš zbog toga sam se zabavljala…
Bolje je da me spopada ludilo jer da se bojim onda bi me strah svu obuzeo i zamaglio mi oči…
Neko vrijeme sam se pitala zašto jednostavno nisam iskoristila čaroliju Lumos da ga zaslijepim, ali onda sam dobila odgovor…upravo smo stigli do mjesta koje je izgledalo kao okupano mjesečinom i znala sam da moramo požuriti…crni jednorog nam je bio za petama da nije niti shvatio da smo ušli na područje opasno za njega. Nisam čekala ni trenutak, skočila sam s Moonlight i otjerala ju od sebe na što je ona poslušno otišla…preobrazila sam se natrag u vuka i skočila na leđa crnog jednoroga koji se zbunjeno okretao oko sebe i zamahivao glavom jer ništa nije vidio. Zarila sam mu pandže u leđa na što je počeo vriskati i ritati se…bilo mi je teško održavati se, pogotovo kad se svim silama trudi da zarije one oštre zube u mene…ipak bila sam brža i zagrizla sam ga točno po sredini leđa te se tako popela i vratila u svoj prvotni oblik i onda je sve stalo…više se nije čuo niti jedan huk sove, niti jedan nalet vjetra, a jednorog je spokojno i mirno stajao na mjestu…pogledala sam mu glavu i vidjela da mu oči nisu prošarane plamenom nego jednostavno crne…osjetila sam kako me obuzima neka slatkoća…kružila je oko mene i njega…bila je to zaštita nad šumom, zaštita svega onoga što volim u šumi, a crni jednorog je sada bio moj i niti jedna njegova vrsta me više neće napasti, a Tom više neće moći upravljati mojim snovima…
Sišla sam s njega i obrisala mu pelerinom krvava leđa, a on me pogledao dobrim pogledom i kako da je htio progovoriti hvala što sam ga oslobodila zla…
„Kako da te nazovem momče?“-obratila sam mu se, a nakon nekog vremena ponovno rekla:
„Znam! Anakin je lijepo ime i mislim da bi ti pasalo.“
Nakon toga ponovno sam mu sjela na leđa i krenula do kentaura…znala sam da su me očekivali i znala sam da su osjetili…kad sam stigla krenuli su nam u susret.
„Ti si stvarno posebna djevojka.“-obratio mi se predvodnik krda, a zatim nastavio: „Smijemo li znati kako si nazvala svog zaštitnika, ako jesi? „
„Anakin. I hvala.“-odgovorila sam još prilično zbunjena svime što se dogodilo u posljednjih nekoliko sati…
Za nekoliko trenutaka da nas je do kaskala Moonlight koja je poslije otišla s Anakinom.
„Baš me zanima kako bi izgledala njihova djeca?“-rekla sam snenim pogledom dok su odlazili.
„Ne znam. Ali sigurna sam da bi bilo lijepo.“-odgovorila je Enya.
„Ah ništa idem ja sad. Moram se naspavati i nekako prekriti ovu ogrebotinu na licu.“
„Da, samo ti idi. Ne moram se više brinuti za tebe dok si ovdje kad imaš Anakina. I od kud ti ta ogrebotina“-upitala me.
„Ošinula me grana“-odgovorila sam uz smijeh.
„Tipično.“
Kada sam se vračala iz Zabranjene već se počelo daniti, pa sam ubrzala korak…
Osjećala sam nekakav blaženi spokoj…
Ušuljala sam se u dvorac i ušla u svoju sobu, a zatim do ogledala da vidim tu ogrebotinu. Nije bila ništa što magični puder ne bi mogao prekriti…
Legla sam u krevet da odspavam tih nekoliko sati i ovaj put nisam sanjala užarene oči…sanjala sam Seamusa i sebe
…
Post je objavljen 13.12.2006. u 14:41 sati.