Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pingwinchek

Marketing

Depresija....

Kad izgubis neku jako voljenu osobu cijeli svijet ti se polako urusava....mislis kako si sada ostala sama na svijetu i da su te svi napustili...no tad se varas...nisi sama i nesmijes mislit da si sama....znam da je to lako za rec,ali je u to tesko za povjerovat...biti u depri je kao najbolji ljek da prebolis bivseg....no to isto nije istina...ja sam bila u depri zbog svog bivseg...eto jucer je bilo tri tjedna...i dali mi je to pomoglo??NIJE!!!Bila sam jos vise ukomirana i sve sam ga teze zaboravljala...bilo mi je dosta biti tako depresivna pa sam odlucila da si idem nac drugog decka...nazalost to mi nije uspjelo...jos uvijek mi se ON vrtio po mislima...nikako ga nisam mogla zaboraviti i stalno sam se nadala da cemo opet biti zajedno,ali to se nije dogodilo...on si je u meduvremenu nasao drugu,a mene je totalno zaboravio...za njega sam ja bila jos samo jedna od potrosenih roba...jos samo jedna od onih koje se treba brzo zaboraviti!!!!!Nisam ga tako lako preboljela,ali nisam niti jednog poslje njega tako voljela...bilo mi je glupo imati decka...neko vrjeme sam cak razmisljala da nemam vise niti jednog decka...bila sam tako depresivna da sam se maknula od svih ljudi koji me podsjecaju na NJEGA...zbog te depresije nisam mogla normalno razmisljati,nisam mogla spavati,nisam mogla jesti...pricati...nisam mogla i nisam htjela nista...jedino mi je jedna misao kruzila glavom...HOCEMO LI OPET BITI ZAJEDNO,ILI NE??!!Kad bi legla spavat...on bi mi bio u snu..svaki put sam samo o njemu razmasljala..on mi je bio sve na svijetu...a kad sam ga izgubila moj se svijet polako urusavao...zivot bez njega nije imao smisla...pomisljala sam cak jedostavno odustati...prestati se truditi....jednostavno se prepustiti toj depresiji i ostati u njoj dok se srce ne smiri...no to nije bilo moguce...zelja za njim je bila pre jaka da bi samo tako odustala...svaku vecer si govorim da vise necu biti u depri,ali nije mi lako to i napravit...moja dusa i moje srce jos tuguju za NJIM...nekako mi je previse stalo do njega da jednostavno odustanem...neznam kako dalje,kako nastaviti bez njega...biti ce to jedan jako tezak i depresivan dio mog zivota,ali ja i drugi moramo to pretrpit!!!!!!




Post je objavljen 13.12.2006. u 14:19 sati.