Sjela je na klupicu bez naslona preko puta njegove zgrade. Zagrlila je pseću hranu koju ju je zamolio da kupi za lutalicu ispred zgrade.
On je brižan. On je brižan i prema njoj. I ona je bila to. Sjedila je na klupici bez naslona i gledala u njegov prozor. Mogla je vidjeti kako hoda iz sobe u sobu, kako pogledava kroz prozor, obavlja kućanske poslove.
Znala je da će ju uskoro nazvati i pitati gdje je. Dignula se s klupice. Nazvao ju je.
Spremio je hranu. Sjela je na kauč kao na klupicu. Ispričao joj je zanimljivu priču o svom novom jastuku. Gledao je neku seriju i rukom brisao njeno lice.
Legao je da malo odmori. Pričala je gluposti. On ima razumijevanja za najgluplje stvari. Ona nema. Ona je sad svašta. Pustila se. Rascjep u njoj se punio vodom. On je mudar. Bila je nepravedna. Njemu nije bitno.
Njemu je toplo, njoj je hladno.
Rekao joj je da mu se spava. Putem je možda pričao o vremenu. Plakala je.
Njemu je bilo teško.
op.a. Ovo nije reklama za klupicu bez naslona.
Post je objavljen 11.12.2006. u 00:00 sati.