I, evo, godinu kasnije na blogu "ČOVJEK-VADIČEP SREĆE ŽENU-RIBU", nakon 1076 prijava u blogeditor nalazi se 422 posta, sveukupno 27441 riječi, te 3235 komentara. (Hvala vam, radujete me.) Hej, 27441 riječi! Je li to knjiga od 300 stranica?!
Pored toga, pogledate li kadikad nadesno "DRUGA LICA ČOVJEKA-VADIČEPA"? Strah me i pomisliti koliko se materijala ondje nalazi i koliko sam vremena na to utrošio.
Brojčanik kaže da je ovdje bilo više od 63300 posjetitelja. Neki se i vraćaju, pa je zabilježeno gotovo sedamdeset tisuća posjeta. No vjerojatno ih je bilo i (znatno?) više. Naime, brojač ne registrira one posjetitelje koji su zabranili opciju izmjene kukija, a - da bi eliminirao slučajne namjernike - bilježi samo one koji ostanu na blogu duže od minute. Koliko vas otvori "ČOVJEKA-VADIČEPA", nabrzinu pogleda posljednji post i iščezne bez traga? Svojevremena Monitorova anketa je pokazala da su dvije trećine blogera ustvari blogerice. Znači, posjetilo me je četrdeset tisuća mufova! Uzbuđujuće!
Veselilo me, naravno. Ne bih to inače radio. No možda bih se - povodom ovog malog jubileja - trebao zapitati: kamo i kako dalje?
Recimo, mogao bih ukinuti postove subotom i nedjeljom… Ili, umjesto sedam malih sedmično, odjaviti jedan dugački tjedno? Ili, recimo, da nađem nekog debelog sponzora i počnem blogirati kao bubreg u loju…?Ili sakupiti sve postove na gomilu, odabrati najbolje i objaviti knjigu? Naravno, nema izdavača koji bi mene objavio, pa bih to trebao napraviti na svoj trošak. Bi li vas dovoljan broj bio zainteresiran kupiti tu knjigu, za sebe ili za dar nekome srcu milom? Bih li popušio lovu ili zaradio?
Ima pitanja, ima. Vidjet ćemo što će biti za godinu dana…