Pitam se samo čime sam ja to zaslužila.Možda tražim previše.Majka mi kaže da trebam biti sretna što imam krov nad glavom,što sam zdrava i što nisam gladna.
Sretna sam što imam.To što imam. Ipak imam osjećaj da mi puno toga nedostaje .
Fortuna nije na mojoj strani , definitivno. Kad malo bolje razmislim-u zadnje vrijeme mi ništa ne ide od ruke. Znam da ne mogu imati sve i biti najbolja u svemu ali ipak...
Osjećam se zakinuto. Mnogo puta sam se zapitala ima li ta moja vječna nesreća
nekakav dublji karakter u smislu da me Bog( iliti neka nadnaravna sila) kažnjava zbog toga što ne vjerujem. Zaparavo...da,ja sam nevjernica. Tako mi i treba.
Zašto nekim ljudima ide sve od ruke i prilike im padaju s neba?
Zar ja nisam zaslužila da mi se nešto lijepo dogodi?
Trebala bih biti sretna.Imam materijanu potporu staraca,ljubav prijatelja,ambiciju za uspjehom i potencijala. Zašto onda svaku večer liježem u krevet pod nekakvim pritiskom i ujutro se budim tjeskobna.Očito nešto nije u redu.Možda sam psihički nestabilna.
Možda očekujem previše od sebe. Možda je meni namijenjena najmanja šnita kruha.
Ne želim mrvice kvragu!!
Post je objavljen 13.12.2006. u 09:05 sati.