Marketing
BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA
Visočica
U Europi, zvanično, ne postoje piramide koje su gradile drevne civilizacije.
Točnije, nisu postojale sve do danas.
Sa zadovoljstvom objavljujem svijetu da se u srcu Bosne, tridesetak kilometara sjeverno od Sarajeva, nalazi kamena piramida monumentalnih razmjera. Brdo Visočica koje se uzdize iznad grada Visoko, u sebi krije stepenastu piramidu čiji su graditelji iz duboke europske prošlosti, pra-Iliri.
U travnju 2005. posjetio sam visočki Zavičajni muzej, sa prijateljima Jovom i Bojanom. Nakon toplog dočeka u Muzeju, direktor prof. Senad Hodović nas je odveo na vrh obližnjeg brda Visočice. Tu su ostaci kamenih zidina srednjevojekovnog grada Visoki po kome je današnji grad dobio ime. Prof. Hodović je zaljubljenik povijesti srednjevojekovne Bosne. Zaneseno nam je govorio o tri kraljevska stolna mjesta koja su u vidokrugu Visočice. Usput je spomenuo da je Visočica interesantan prirodni fenomen piramidalnog oblika.
Ta usputna primjedba je privukla moju pažnju. Priroda rijetko oblikuje brda u pravilne geometrijske oblike. Bez obzira što je Visočica 700 metara visoka, ja nisam odbacio mogućnost da je riječ o radu ljudskih ruku. Naprotiv. Brzo sam pronalazio argumente u prilog ideji da je ovdje riječ o fenomenu koji zaslužuje da bude ispitan.
Moj prvi susret sa Visočicom, brdom piramidalnog oblika u blizini Visokog – pogled sa prilaznog platoa sjevernoj strani, travanj 2005.
Pogled mi se zaustavio preko puta na brdu Križ. Znatno niže brdo od Visočice, potpuno obraslo šumom, ima tri strane kao pravilne plohe podjednake površine. Slika mi je prepoznatljiva iz mojih posjeta nizu arheoloških lokacija Srednje i Južne Amerike. Piramide dolaze u parovima, jedna veća, jedna manja. Piramida Sunca i piramida Mjeseca. Huaca del Sol i Huaca de la Luna…
Pogled na “Bosansku piramidu Mjeseca” sa vrha Visočice, prve Bosanske piramide, travanj 2005.
Ove dvije piramide formiraju ulazna vrata u plodnu Visočku dolinu. Svaki bi dolazak sa sjevera ili juga u ove krajeve prolazio između ove dvije piramide.
Razmišljam na glas “… ovdje je piramida Mjeseca ispod nas, a mi smo trenutno na vrhu piramide Sunca …”. Bojan potvrdno klima glavom. Na tren sam prekinuo prof. Hodovića. On nastavlja sa događajima iz doba nastanka bosanske države. Međutim, mene interesira znatno raniji period. Ovaj otprije 700 godina mi je isuviše mlad i blizu…
Pokazuju nam planine koje se vide odavde. “Tamo je planina Perun…”
Pogled na planinu Perun u daljini.
Perun, mislim, Bog groma kod starih Slovena. Dakle, ovaj kraj je nekada bio područje čestih grmljavina i munja. Još jedna sličica mozaika. Kamene kugle Bosne… energetsko pražnjenje sa neba… asocijacija sa Kostarikom. Zbilja, Bosna je nekad bila energetskim čvorištem ovog dijela svijeta.
U šetnji u podnožju Visočice nailazimo na tragove nekoliko vrsta kamenja. Slikam prvo smeđi kamen…
Na prilaznom platou Visočici nekoliko je vrsta kamenja koji privlače pažnju, kao ovaj smeđi obrađeni kamen…
Na nekoliko mjesta, iz trave vire kamene ploče. Da li su put do grada Visokog, a riječ je o nekoliko stotina metara, popločali u doba srednjevjekovne Bosne? Ili je riječ o ostacima gradnje starije civilizacije? Jer, ako je riječ o blokovima koji su plod ljudskih ruku, onda oni mijenjaju povijest ne samo ovog kraja.
Popločani put prema srednjevjekovnom gradu Visoki, ostaci građevinskog poduhvata još starije civilizacije, ili prirodni fenomen?
Primjera radi, prof. Hodović nam je u podrumu Visočkog muzeja pokazao kamena vrata pronađena u ovom kraju kojim je, prema njegovim riječima, “dokazano da je srednjovjekovna bosanska država imala i kamenu gradnju”.
Kamena vrata pronađena u predjelu Visočice, kao dokaz o upotrebi kamena u gradnji u doba prije dolaska Turaka.
Nakon silaska sa vrha Visočice, promatram sjevernu stranu. Kažem prof. Hodoviću da me neodoljivo podsjeća na meksičke piramide. Odlazim u auto i uzimam primjerak svoje knjige “Civilizacije prije početka zvanične povijesti”. Otvaram knjigu. Iz prve okrećem 108. stranicu. Na njoj je fotografija meksičke piramide. Okrećem se prema Visočici.
Pokazujem Hodoviću. “Profesore, evo ovdje je dizajn piramide!”
Hodović pogleda i, zbilja, konture piramide su identične onima Visočice. Usjek pri vrhu se poklapa sa zadnjim nivoom stepenaste meksičke piramide. I, ne samo to. Plato na vrhu meksičke piramide je identičan platou Visočice na kome je izgrađen grad Visoki.
Uspoređivanje Visočice i stepenaste meksičke piramide otkriva nekoliko identičnih detalja.
“Ovdje je, profesore, na ovom platou nekad bio hram”, nastavljam. “Pošto je bio građen od drvenog materijala, nije ostao sačuvan.” Hodović sluša, sve to u momentu ima smisla, sve se poklapa, ali… Da li je ovdje stvarno riječ o piramidi, vjerovatno se pita.
Za mene nema sumnje.
Činjenica da sam od toliko stranica knjige okrenuo odmah onu koja prikazuje meksičku piramidu nije slučajna. U životu sam naučio da koincidencije ne postoje… već znakovi, koje treba slijediti.
Sišli smo u grad Visoko. Tražimo poziciju iz koje možemo da napravimo dobre fotografije Visočice.
Izašli smo na magistralni put. U daljini se vidi Visočica u svoj svojoj veličini. Jasno se vide dvije od četiri stranice piramidalnog oblika.
Autor (desno) sa direktorom Visočkog muzeja prof. Hodovićem (lijevo); u pozadini je prva europska piramida, “Bosanska piramida Sunca”.
Odlazimo iz Visokog. Putem razmišljam o izgradnji starog grada Visoki na vrhu platoa Visočice. Zapravo, grad Visoki je bio relativno mala utvrda. (Doduše, velikog značaja za bosansku državu, u periodu između XI – XIV stoljeća, od Kulina bana do kralja Tvrtka I.) Grad je podignut na vrhu piramide koja je bila toliko stara da je u potpunosti bila prekrivena šumom i slojevima zemlje. Nakon toliko tisuća godina od njene gradnje (kraj zadnjeg ledenog doba) formirali su se slojevi zemlje debeli 2.5 metra i znatno više.
Identičnu situaciju sam sreo u slučaju najveće Srednjoameričke piramide u Čoluli (meksička država Puebla). Naime, kada su španjolski konkvistadori osvajali Aztečko carstvo u XVI stoljeću, Čolula je bila napredni grad sa 400 piramidalnih objekata. Cortes je naredio da se sve piramide sruše i na njihovom mjestu “napravi 400 crkvi”. U središtu grada, koje je okruženo dolinom, je bilo veliko brdo. Cortez je odredio da se najveća crkva napravi upravo na vrhu tog brda. I tako i bi.
Cortez je započeo izgradnju velike crkve na jedinom “brdu” u meksičkom gradu Čoluli.
Tristo godina kasnije, prilikom kopanja temelja za psihijatrijsku bolnicu u podnožju brda u Čoluli otkriveni su kameni blokovi koji vode stotinama metara unaokolo. Nakon opsežnog istraživanja meksičkih arheologa potvrđeno je da je “brdo” u stvari piramida najveće površine na svijetu.
Manji dio rekonstruirane piramide u Čoluli.
I, kao što je Cortez gradio svoje katedrale na platoima piramida ne znajući što se ispod njih krije, tako su i bosanski vladari sagradili svoj prvi stolni grad na Visočici. Nisu znali šta je ispod površine, ali kao da su osjećali važnost te lokacije.
Naime, riječ je o piramidi monumentalnih razmjera. Jedinoj u Europi (zasada). Nesumnjivo, objekat koji će postati najvažniji simbol ovih europskih prostora otkad je civiliziranog života.
Svibanj, lipanj i srpanj 2005. provodim u osiguravanju potrebnih dozvola i suglasnosti da započnem sa sondažnim bušenjima na Visočici. Uz svesrdnu pomoć prof. Hodovića dobijam dozvolu Ministarstva kulture i mišljenje Zavoda za zaštitu spomenika da mogu da započnem radove. Pravim izbor između nekoliko kompanija koja imaju iskustva u geološkim bušotinama po Bosni. Određujem i datum: polovina kolovoza 2005.
Međutim, nešto mi govori da prethodno moram da odradim još jedno putovanje u Centralnu Ameriku: El Salvador.
Post je objavljen 13.12.2006. u 00:14 sati.