Marketing
Blagdanski feeling
Kao prvo , želim zahvaliti svima na rođendanskim čestitkama, stvarno ste me oduševili...
nisam mislio da će me se toliko ljudi sjetiti... 56 sms poruka na dan rođendana, hrpa mailova i komentari na blogu, stvarno , lijepo sam se taj dan osjećao...
Uvijek me iznova oduševe ljudi koji se potrude sastaviti poruku koja sadrži nešto intimno i tiče se našega odnosa, pa mi je tako frendica napisala da je u zadnjih godinu dana najljepše trenutke provela sa mnom i stvarno me dirnula u srce...
No, da ne pričamo samo o rođendanu , baš da Vas pitam:
Ljudi , da li vas već sada ''pere'' onaj blagdanski ugođaj? Mene nikako...tu i tamo , na sekundu , kada neka pjesmica svira, ali valjda nije dovoljno zima...nekidan me malo više oprao osjećaj kada smo Slovenac i ja otišli na Trsat u crkvu...već duže vremena imao sam potrebu otići tamo...bili smo u gradu i sreo sam prijatelja iz srednje škole koji mi je rekao da ide gore...onda sam odlučio da idemo i mi, jer tko zna kada bi sljedeći put našao vremena otići gore... kišica je padala, ali nije nas smetalo...
Ulazivši u crkvu, na vratima je stajao dečko od kojih 25 godina i prosio...naravno da mu ništa nisam dao , jer kada vidim da je netko sposoban raditi, nema šanse da mu dam lovu da si kupi neki alkohol..kada vidim da su ljudi nepokretni , gladni , naravno da ću im dati...ili još bolje , kupiti neku klopu pa da znam kamo je otišla lova, da mi ne bi cugali neku pivčinu kada se ja budem vraćao...
Ušavši unutra kupili smo brdo svijeća , tip koji ih prodaje, čudno me gledao , ali ja sam baš namislio za sve sebi drage zapaliti svijeću...puhao je vjetar, pa kako bih jednu svijeću upalio , druge bi se gasile...u pozadini , negdje tamo preko zida, svirala je neka lagana muzika...bio je to totalni chill out i jedan poseban osjećaj smirenosti...osjećaš se tako dobro misleći na sve ljude i moleći za njih, njihovu sreću i zdravlje...odlučio sam da ću se ubrzo vratiti jer stvarno osjećam totalni ''zen''...
Ima tamo i jedna prostorija u kojoj su pokloni ljudi koji su zahvalni Majci što im je uslišila molitve. Kada to čitaš , stvarno , izmami ti suze na oči. Tamo unutra nije bitno tko si , što si , koliko novca imaš , kako si obučen . tamo unutra si čovjek. Osjećaš se istinski dobro.
Bio sam sav sretan što smo Slo i ja otišli gore. M zato što mi je najbolji prijatelj, m zato što smo zajedno u bandu, m zato što smo oboje ostlai normalni od tog silnog cirkusa i prepoznajemo prave vrijednosti. Sreći nije bilo kraja.
Na izlazu iz crkve onom istom mladiću stavio sam par kuna u ruku. Nije me interesiralo na što će ih potrošiti. Ali sam se ja osjećao kao čovjek. Zbog tih par kuna neću umrijeti, osjećat ću da sam napravio dobro djelo , i tom mladiću izmamiti osmijeh na lice...i riječ HVALA...a danas HVALA jako rijetko čuješ , pogotovo onda kada si stvarno zaslužio...ljude je valjda sram to reći...
I tu sam osjetio taj blagdanski duh, tu neku pozitivu u zraku. Sjeli smo na jednu terasu i popili kavu , a pogled se pružao na veliku, okićenu jelku.
Slovenac je otišao na wc, a ja sam, kao dijete dvije minute blejio u taj bor i razmišljao o ljepoti Božića. Pune dvije minute trajalo je moje Božićno raspoloženje. Slo se vrtio sa wc-a i nastavili smo sa uobičajenim temama...
Post je objavljen 12.12.2006. u 22:16 sati.