Pregled posta

pjesma mrtvog pjesnika
moj prijatelju, mene vise nema.
al nisam samo zemlja, samo trava.
jer knjiga ta, sto drzis u ruci,
samo je dio mene koji spava.
i ko je cita-u zivot me budi.
probudi me, i bit cu tvoja java.

ja nemam vise proljeca i ljeta,
jeseni svojih nemam, niti zima.
siroti mrtvac ja sam, koji u se
nista od svijeta ne moze da prima.
i sto od svijetlog osta mi zivota,
u zagrljaju ostalo je rima.

pred smrcu je se skrih (koliko mogoh)
u stihove. uzaru sam ih kovo.
al zatvoris li za njih svoje srce,
oni su samo sjen i mrtvo slovo.
otvori ga, i ja cu te prijeci
ko bujna rijeka u korito novo.

jos koji casak htio bih da zivim
u grudima ti. sve svoje ljepote
ja cu ti dati. sve misli, sve snove,
sve sto mi vrijeme nemilosno ote,
sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
sve uspomene-o mrtvi zivote.

povrati me u moje stare dane!
ja hocu svijetla! sunca, koje zlati
sve cega se takne. ja topline hocu
i obzorja, moj druze nepoznati.
i zanosa! i zvijezda, kojih nema
u mojoj noci. njih mi, dragi, vrati.

ko oko svjetla leptirice nocne
oko zivota tuzaljke mi kruze.
pomozi mi da dignem svoje vjede,
da ruke mi se u ceznocu pruze.
ja hocu biti mlad, ja hocu ljubit,
i biti ljubljen, moj neznani druze!

sav zivot moj u tvojoj sad je ruci.
probudi me! prozivjet cemo oba
sve moje stihom zadrzane sate,
sve sacuvane sne iz davnog doba.
pred vratima zivota ja sam prosjak.
cuj moje kucanje! moj glas iz groba!

mrtvac
skupina poluglasnih ljudi
kraj odra stoji. titra plam
visokih razbuktalih svijeca,
al u tom skupu on je sam.

na prozorima sunce sja.
treperi. ali nema moci
da baci ma i jedan trak
u tamu beskrajne mu noci.

govor i jecanje i plac
tisina njegovom su uhu,
zivotu uzet, on tek suti,
tajanstven u svom crnom ruhu.

oko njega mirisu ruze.
on lezi smiren, kao svet.
ne osjeca ih. njihov miris
ne dopire u njegov svijet.

pjesma o smrti
doci ce jesen bez uveli grana,
bez kise, bez tuge, bez vina ce doc.
gle, ona nece imati dana:
imat ce samo jednu noc!

crnu ce zimu vrijeme nam dovuc,
al snijeg te zime nece past
zemlju ce sunce u proljece povuc,
al ono nece sjat i cvast.

sasvim ko zima i ljeto ce minut
i godine prazne tako ce tec,
i sunce ti nece nikada sinut-
ni rijeci neces na to rec.