Oprala me Koke da kakvi me to bedovi peru i zabranila mi da slušam J. Morrisona! Ma ne bedira on mene, nego me uhvati moment neki pa sam melankolična. A danas sam ono....ni vrit ni mimo . Baš je to zanimljivo. Posla imamo preko glave, i samo nam ga gomilaju. Pošto se nemogu borit protiv toga...hebiga, guram dalje. Bit će krvavo do Božića .
Mozak mi ne funkcionira za najosnovnije stvari. Evo, danas ujutro sam paštetu ostavila/ zaboravila u kupaoni! Don't ask!!! Ujutro hodam prema poslovnici, kad dolazi sms ( mama) : DIJETE DRAGO, ŠTO PAŠTETA RADI U KUPAONI? Počela sam se smijati, ljudi su me čudno gledali. Ma ludilo! Zaštitar ( na poslu) me zove ĐURO ( zbog toga što idem u Gjuru), kolega s kojim sam se do nedavno mrko gledala mi se smiješka od vikenda ( imali smo božićni domjenak od firme), zove me BRIJAČICA, priča svima u kojoj sam dobroj kondiciji, kao plesala sam cijelu večer, ovo- ono. Pa naravno, nisam ja mrtvo puhalo! Pitam se samo otkud mi tolika energija i inspiracija. Jer na kraju radnog dana, kad su svi strgani i namrgođeni, ja još uspijem otplesat par taktova, onak na brzinu, u sobici od našeg Stipe ( zaštitara).
Post je objavljen 12.12.2006. u 20:42 sati.