Nastavak treći: Čuvena Markova potraga za "sumnjivim"
Markova prva godina vladanja protekla je mirno i sretno. Naručio je najbolja multiproteinska zmajeva jaja, neophodna za neopisiv rast mišića. Dvorske tamnice Marko je zatvorio i učinio ih teretanom. To i nije bio osobit problem jer su sprave za vježbanje već bile tamo, a Marko i njegova kraljevska garda su svakodnevno izlijevali litre i litre znoja te postadoše veći i jači nego ikad.
Vidjevši da se Dejan druži sa sumnjivcem Lexiusom, s pravom se zabrine i odluči sebi pronaći nešto "sumnjivo". Njegov savjetnik Ferdinand von Demonstratoris je načuo vijesti nošene vjetrom o stanovitoj proročici- vračari-čarobnici koja bijaše slijepa i ciganskog roda. Njeno ime bijaše Fišiha, a zvaše je i Sofija. Fišiha je živjela u začaranoj šumi iza trećeg brda uz Orlovo jezero.
Ferdinand je svoju spoznaju kralju iznio ovako:
O Marko, silni vladaru, sine već sada svetog oca, branitelju nejakih, hranitelju mnogih, čiji bicepsi brda mogu pomicati, pobjedniče u svim dizanjima utega! Načuo sam vijest o sumnjivosti koju tražite. Ona je ženskog spola, očima ne vidi ali zato se služi sredstvima mnogim i vidi dalje nego itko u kraljevstvu Tvome!
Nakon zgode koju je Marko čuo, izmami mu se osmijeh i odmah pozove svojeg najvjernijeg stražara, patuljka Roberta zvanog Mrtvo Meso te mu naredi:
Patuljče moj, obećajem ti mnoštvo momaka da udovoljiš svojim bolesnim sklonostima ako mi na dvor dovedeš Sofiju-Fišihu. Obećaj joj što god treba, samo neka bude ovdje. Tebe tim poslom šaljem jer si jedino ti sposoban da odoliš začaranoj šumi i njenim čarima!
Patuljak izvadi bič i odgovori:
Na zapovijed, kralju! Znam da ženski demoni opsjedaju začaranu šumu, ali moje spolovilo za to neće mariti, već ću ti dovesti Fišihu-proročicu, a o nagradi ćemo se dogovoriti!
izusti potiho, zapucne bičem i nestade.
Za to vrijeme dok je Marko bio u potrazi za svojom sumnjivom polovicom, Nikola je vojevao na istočnom bojištu protiv Walid-paše te je odrubio mnogu nevjerničku glavu na zaziv Isukrsta. Lijepa Helga je u njegovoj odsutnosti molila za njegovu dušu u ženskom manastiru gdje su je u sitne sate tješile tamošnje opatice.
Dejan je u svom krilu dvorca sagradio poseban toranj za svog novostečenog prijatelja Jannusa Lexiusa. Tamo bijahu njih dvoje danonoćno zatvoreni i smišljaše mnogobrojne pakosti na račun kralja i onih koji su im stali ili će im stati na put. Jannus Lexius je odmah pokazao nesklonost prema sobaricama, osjetivši mračne sile za koje je smatrao da potječu iz dubljeg mjesta nego od samog pakla.
Šapnuo je Dejanu:
Moja sestra Jeanne i ove dijele sličnu auru, a za nju pouzdano znam da izučava čarolije iz zavisti na moju nesvakidašnju moć. Pripazi ih se i manje vremena s njima kartaj belu.
Nakon tih mudrih riječi Dejan uvidi novu priliku u borbi protiv brata...