Marketing
Jutro je krenulo kao i svako drugo. Neda mi se dići iz kreveta, neda mi se voziti do posla. Ipak sve sam to odradila i evo me kako uredna i pristojna, smirena i vedra sjedim na svom radnom mjestu i savjesno i disciplinirano obavljam svoje radne zadatke.
Nešto sam si dobre volje jer mi je odobren godišnji odmor i veseli me da puna dva dana neću biti prisutna u ovim radnim prostorima, koji u tebi mogu izazvati samo gnušanje , odvratnost i želju za bijegom. Prvoga dana kad sam došla ovamo tražiti posao pomisao mi je bila :"daj se okreni i odi van, ovo je užas". Ali još veći užas bila je tadašnja perspektiva : burza, nove molbe, nova razočaranja, novi odlasci na razgovore...I tako ostadoh. Onda sam neko vrijeme mislila :"dobro, sad imaš posao, sad si mirna s te strane, daj se malo financijski osiguraj, pa ćeš tražiti drugi". I sve se nešto svakih 5 mjeseci spremam na traženje novog posla, promjenu smjera djelovanja, promjenu sadašnjosti s time i budućnosti, no sve ostaje na pripremama u mojoj glavi i razgovorima sa samom sobom o tome kako je ovdje ipak ok, kako je drugdje lošije, bar imamo plaću...vidi onaj je kod privatnika pa radi i vikendima.....mi tu imamo barem vikende slobodne i bla bla... život ide a ja ostajem u blatu kojeg sam si sama odabrala.
Post je objavljen 12.12.2006. u 11:03 sati.