Kada ovaj tekst bude u Vašim rukama bit će mo usred došašća. Božić samo što nije stigao, no ipak je još dovoljno daleko da smireno i polako obavimo sve zamišljene pripreme za njegovo dostojno obilježavanje.
Javni su se prostori već početkom Prosinca počeli kititi slapovima umjetnog zelenila i blještavilom mogućih i nemogućih svjetlosnih nizova. Za sv. Nikolu , zaštitnika naše župe, grad je dobio „novo ruho“! Dakle odijelo smo ispeglali, košulju uštirkali, u džep sakoa stavili ukrasnu maramicu, na kravati nova zlatna igla! Spremni smo poći na prijem Njemu u čast. Da, izvana je doista sve spremno! A mi ?!?? Hoće li samo odijelo biti prisutno i dostupno pogledima iste takove okoline!? Ali On ne gleda naše odijelo, On traži nas, naš duh. Naša razmišljanja , naše postupke i djela!
Ma, ne traži od nas da budemo baš svakodnevno u kući njegovog Oca. Nije to bio cilj Njegove žrtve. Posebno je to bitno shvatiti u današnja vremena kada nas napast vreba, ne iz svakog kutka već iz svakog elektrona oko nas! Sve više opačine i nastranosti samo radi zarade, i u reklamama, i u filmovima i ostalim načinima komunikacije. Senzacionalizam pod svaku cijenu, javna prezentacija privatnosti. Do zaglušne buke „cajki „ i tzv „turbofolka“ iz raznoraznih okupljališta i automobila! Pa, ako hoćete i do parkiranja na samom semaforu ili na cijeloj površini pješačkih staza. Pompoznost i preveliko sebeljublje . Ne, nije to bio Njegov cilj.
On je , poput znanog nam „Diogeneša“ u nama tražio i traži čovjeka. Homo sapiensa, razumno biće. Što zna razliku između dobrog i lošeg. Socijalno, ne asocijalno orjentirano biće. Svjesno da živi i pripada zajednici, ponajprije svojoj obitelji, potom i svome mjestu i narodu. Da, onda vrijedi otići u dom Gospodnji, u njegovom okrilju pronaći unutarnji mir , smoći smage te Njemu i samome sebi priznati svoje grijehe i zablude. Tada smo zaista dostojni doći i zajedno proslaviti Njegov dolazak!
I poslije ponočke u krugu obitelji i prijatelja tradicionalno blagovati , i pjevati „Svim na zemlji mir, veselje...“...! Da, uz pjesmu i vedre prigodne priće, nikako ne uz pirotehniku, oružje! Zamislite da vama kroz prozor dojuri zalutali projektil, da Vaš krov zapali raketa ili petarda. Da nanese ozljedu baš vašem djetetu!!! Zato slavite tako da i ostali mogu i požele slaviti s vama.
Blagoslovljen Vam Božić, štovani čitatelji, žele vaši vatrogasci!
A umjesto tradicionalne novogodišnje čestitke darujem vam ovaj puta jednu pjesmicu! Što su mi je jedne sniježne zimske večeri , nakon sanjkaškog natjecanja na Plešivici , podarili Petra V i Ivan L, a njih je naučio njihov deda Milek. (Nisam saznao od kada je on zna!):
Kesni sneg(D Domjanić )
Gusto padaš, se pokrivaš
Beli sipki snežak!
Stiha mi na zemlu padaj,
Naj joj biti težak.
*
Ona se počinut mora
Snočka je još spala.
Lani nam je dobra bila
Sega nam je dala!
*
S Tiha mi na zemlu padaš
Kak da ju dragaš,
Dobri
Sipkii
Snežak!!
Petra i Ivan ; Plešivica 05.02.2005!
Bila vam godina nova barem ko ova a i bolja!!
Pomoz Bog
Post je objavljen 12.12.2006. u 09:48 sati.