Da, ponedjeljak je prošao. Mogu samo reći - napokon.
Probudih se ujutro i sve krene naopako. Kako dan počne, tako će i završiti, mislim si ja. Prvo, nisam mogla naći ništa odgovarajuće za obući. Nešto čudno? Osobe ženskog spola i oni muškarci sa viškom estrogena me razumiju. Komplicirano je to.
Ne patim na neke gluposti modernog konzumerističkog svijeta, radije ću si kupiti korzet nego mobitel. Radije ću si kupiti cd/dvd Depeche nego bilo što drugo. Ionako društveni život mi je tu negdje oko nule, ok, da ne zvučni patetično - recimo da je na razini 2 što je ekvivalent opisnoj ocjeni - dovoljan.
Ne volim imati hrpu ispraznih i zamornih ljudi oko sebe samo zato da ne soliram, ja se ionako najbolje osjećam sama sa sobom i sa svojom dragom i Macom. Divno je to kada postoje ljudi koje razumiješ i koje tebe razumiju bez onog nepotrebnog obrazlaganja i seciranja svake riječi, pogleda, uzdaha.
Moja Maca je divan stvor. Ponekad nestašan i zaigran, no divan je to stvor. Humanista po defaultu, realista sa primjesom kroničnog optimizma, lokalpatriota bez daljnjeg.. ima srce veliko kao svemir i guzu veću od moje. I voli, ali stvarno voli Depeche.
Uistinu vjerujem u Macu, da će vis a vis mene, imati sretan, uspješan i ispunjen život.
A Draga.. moja frendica.. my precious.... Bitch po horoskopu. Nije ljubiteljica Depeche-a. Više pati na Maidene, AcDc, itd.
Da se razumijemo, i ona i ja imamo klince i klinceze. Ne zajedno, naravno. Tehnički neizvedivo. Ozbiljne smo osobe. Ona u braku, ja izašla iz njega. Imamo svoje odgovornosti i obveze, no to nas ne sprječava u ničemu posebno, ponekad je malo teže uskladiti termine za kafe itd, no onda... grom i pakao, sodoma i gomora.
Welcome to Tuesday.
Post je objavljen 11.12.2006. u 23:56 sati.