Marketing
kad žena poludi
Zadnjih dana moj dragi je jako zaposlen... On je lud jer radi posao koji će mu donijeti cca 4.000 kn. Od toga pola u gotovini, a pola se dogovorio za neku glupu kompenzaciju... Nisam mu htjela reći da tih pola gotovine što će dobiti, je jedina lova koju će od tog posla vidjeti.
Nema veze, i to je pomak na bolje... Taj big job je zasjenio moje brige... Ja se naime, spremam uložiti oko 150.000 € u nešto što ima 50% šanse propasti, što ne znam raditi, za što će trebati cca godinu dana da počne davati prve rezultate i 10 godina da mogu odahnuti... Ako preživim.
Ako preživim... i uspijem, onda pričamo o brojci od 4,5,6 x njegove zarade mjesečno za čistu zabavu.
Vrtim se noću, ne spavam...kalkuliram, razgovaram s ljudima... Jedni kažu bit će sve ok, drugi sumnjičavo vrte glavom...
On je najviše protiv. Ne jednom mi je rekao da razmislim. Navodi primjere svih koji su propali... Cijenim to. Shvaćam da me želi zaštiti. Ali, kad mu kažem - daj mi neku alternativu, šta drugo da napravim, onda šuti .... Onda mi kaže da mi on ne može dati savjet jer nismo mi za iste stvari
Da, nismo. On je u big biznisu.
Uglavnom...sinoć smo se vidjeli... Izvukla sam ga iz kuće pola sata na piće, bilo je super... Volim njegove rupice na obrazima kad se smije... Otišli smo u stan njegovog frenda koji je na putu, malo se pomazili... Došla sam kući u 1 u noći, mada radim ujutro.
Danas sam ga nazvala oko 4... Probudila si me, kaže... Kao , radio je. Ok, ja idem u grad, dogovorimo se za piće... Kad sam došla po njega, još je bio u krevetu. Popričala sam malo sa njegovom mamom, malo se šalili... Da joj ga slučajno ne otmem.
Nas dvoje smo krenuli i putem sam spomenula da je pozvan na Božićni ručak kod mene i da očekujem da budemo zajedno.
Na što je on rekao da će on biti doma. Sa roditeljima. Ja sam pitala Zar naš prvi Božić? A ja? Jebiga, romantična sam. Važno mi je to.
Kao, naravno da ću i ja doći... I sad pokušam ja fino objasniti da ne želim ostaviti sestru samu, da njegovi roditelji imaju jedno drugo, a ona će biti sama... Počeo se derati na mene.... Da on ima tradiciju , da ja nemam pojma i da nemam obitelj i kao ne znam šta je to ?!
Moooolim?! To da čujem od čovjeka koji je završio u zatvoru jer se sa vlastitim ocem potukao?! S kojim ne razgovara... Od čovjeka koji se smrzava jer mu roditelji nedaju da upali grijalicu ....
Još uvijek nisam izgubila živce, pokušala sam mu reći da to što je meni otac umro i u lošim sam odnosima s majkom ne znaći da nemam tradiciju i da ne znam šta je obitelj...I da mi je sestra još jedina ostala i da želim biti s njom.
I zaista... Nisam tako sretna da budem još koju godinu sa ocem, jer je umro nenadano.. Ali, taj čovjek je mene naučio toliko toga, koliko mnogi nikada neće znati... Pokazao mi život, naučio me koji je pravi put, da su neke stvari iznad ostalih...Naučio me da je obitelj ta koja je uvijek tu, barem moja. Za razliku od njegovog oca koji je večeras pržio guzicu na peći dok mu se sin smrzavao ispod 3 popluna, moj otac bi za mene dao zadnju kap krvi... Tek kasnije kad sam odrasla sam shvatila i saznala kolike je žrtve za nas dvije napravio... A najviše cijenim što mi je ostavio vjeru u ljubav, vjeru u obitelj i vjeru da uvijek postoji izlaz i da se uvijek nekako stvari riješe.
Ljudi često pogriješe kad kažem da sam dijete rastavljenih roditelja, pa pomisle da mi je falilo ljubavi ili obitelji... I tako taaaako griješe!
Pogotovo on, on je zadnji koji mi može govoriti o obitelji.
Pitala sam ga što to znaći da nas dvoje, ako bi ikad bili zajedno, uvijek će njegovi roditelji biti prvi? Ne moramo biti s nikim, hajde da budemo sami... Pitala sam ga zar zaista ljude po kojima stalno pljuje i s kojima se stalno svadi stavlja ispred žene s kojom je preko pola godine i s kojom, mada sve više sumnjam u to, možda ima budućnost?
Pitala sam ga da li zaista misli da to što će jedno veće svi licemjerno glumiti ljubav znaći da ima obitelj?
Onda je spomenuo da je to njegova kuća, da je jednom pogriješio i da iz nje NIKADA neće otići .. Shvatila sam da nije moje da ispaštam tuđe grijehe. Da on još uvijek živi u svom filmu... Da on u meni ne vidi posebnu ženu koju bi mogao zavoljeti , već vidi prototip kurve kakva mu je žena bila.
A možda ona i nije bila kriva... Vjerojatno se i ona borila kao ja. Kasnije kad sam došla kući, pomislila sam da je takva borba nastala oko ručka jer možda nisu roditelji u pitanju.... Možda on slavi Božić sa obitelji - NJOM i sinom.
No, u tom trenu, u autu, dok smo se vozili kroz grad... Pokušala sam još jednom... Pitala sam da li on zaista misli da je normalno da, kada bi bili zajedno, ja ostavim ovu svoju kuću da propadne i da se doselim u njegovu rupu bez dna, gdje ću se uvijek pitati kako se smijem parkirati, jel smeta njegovoj mami ako saugam u 10 u noći...Gdje nikada neću biti svoj na svome....
On se počeo derati da je to njegova kuća 101% a ja sve dijelim sa sestrom... Ma ono, o čemu pričamo , čovjeće pa ti nemaš ni građevinsku a ja imam sve papire od kuće na svoje ime! Na to se uvrijedio, jer istina boli...
Spomenuo je kako on ne bi tolerirao da se njegova kuća tako ne održava kao moja .... HA HA HA ! Kaže čovjek kojem svaki drugi šteker u kući ne radi ! Ako ih uopće ima!
Stajali smo na semaforu, upalilo se zeleno... skrenula sam... U glavi mi se javila slika mene, stare i oronule, u kutu njegove kuće bez fasade... mene na zadnjem mjestu.
Meni to ne treba. Previše sam toga prošla u životu, previše postigla... Zaslužujem bolje. Pomislila sam na svoje dijete jednog dana, da li želim roditi siroće koje će se morati boriti za ljubav svog oca, natjecati sa SIIIIIINOM....
Nisam baš slušala šta je pričao .... pljuvao je i dalje po mojoj kući... I kako ga ucjenjujem, i ovo i ono....
Pustila sam neka priča... Spazila sam autobusnu stanicu, skrenula. Stala točno na sredinu... publika od 5-6 ljudi...
Okrenula se prema njemu i mirno pitala : Imaš ti tu kakav autobus?
Da. kaže on , a u pogledu iznenađenje.
Onda izađi. Onako fino, damski. Bez vikanja, žurbe, nervoze.
Nije to očekivao. Ne uklapa se to valjda u njegov film u glavi... treba gaziti žene, pa će one biti bolje.
Žao mi je dušo, ali ja nisam ta....Mene kad udariš, ja ću te udarit dva puta , i to još jače. Kad si dobar prema meni, dat ću ti sve od sebe....
Izletio je iz auta, tako se smotao da je već skoro zalupio vratima prije nego se sjetio viknuti ZBOGOM.
Otišla sam.... Polako niz ulicu... Vjerujem da mu nije bilo ugodno, poslije toplih kožnih siceva biti izbačen na hladnoću , pred hrpom ljudi kojima je bilo prilično jasno da ga je ženska izbacila iz auta.... NJEGA; bahatog ćelavog tipa u BMW jakni.
Ja sam na prvom semaforu, daleko od njegovog pogleda, skrenula u prvu uličicu, sparkirala se i isplakala... Pa nazvala frendicu, koja je prvo umrla od smjeha pri pomisli na tu scenu, a onda me pola sata tješila.... Onda sam se odvezla 100 metara, pa me opet uhvatio plač, pa sam nazvala sestru...
Malo sam se smirila.... Opet nazvala frendicu da se nađemo na cugi... Pričale smo valjda pola sata, bilo mi je lakše.
Do doma sam se osjećala.... slobodno. Grozno i ujedno slobodno.
Volim ga. Obožavam ga. Sve bih za njega napravila... Već sam mu i poklon kupila, jedva sam se suzdržavala ovih dana da mu ga već sada ne dam jer sam se ceselila kad vidi... slatki mali mp4.... najnovija igračkica koja bi mu se svidjela, a da nije pretjerano skupa da se ne osjeća dužan ili loše zato jer je on meni poklonio možda čokoladu...
Ali... On mora riješiti sam sa sobom sve svoje probleme. Uništio je sve lijepo među nama. Uništio je čak i moju vjeru u budućnost... Ja želim obitelj, ja želim nekoga tko će biti tu za mene, i ja za njega. Kome ću se moći posvetiti, za koga ću živjeti, sa kime ću sve dijeliti. Tko će mi biti SVE... Ne odmah, ne sad.... Možda nikad....Ali, želim vjerovati da ću i ja biti sretna.
I jako boli kad shvatiš da si ti nekome jedno jebeno veliko NIŠTA.
Njegov ponos je malo povrijeđen, preboljet će to.... Puno brže nego ja, ali ... Ovako je najbolje.
Nitko nema pravo drugima oduzimati njihove snove.
Nitko.
Post je objavljen 11.12.2006. u 23:19 sati.