Ne znam za vas,ali ja tvrdim da je to sve samo iluzija!! Kad čovjek kaže da je zaljubljen,da voli ili tako nešto...on ustvari želi reći da je nadrogiran, narokan...ili jednostavno zbunjen i patetičan. Mislim,tako se tada i ponaša. I nije istina da ste se zaljubili u neku osobu nego je ta osoba od vas napravila najvećeg jadnika i patetičara. Samo idioti vjeruju u ljubav. Ma dajte molim vas,budimo iskreni, kad je ljubav stvarnost-zašto se onda zbog ljubavi ubija? Istina je da svaka osoba zbog koje prolijevate suze,nije vrijedna tih suza,a ona koje je svega toga vrijedna,nikada neće dopustiti da plačemo. I zašto onda ljubav boli? Ako me voli,zašto me pušta da plaćem? Čemu? A vrijedan je svega. Ako me ne voli,može samo reči i otiči ću,kao da me nikada nije ni bilo...a ovako...Svaki puta kad poželim otići krene za mnom,svaki puta me vrati,a onda ubije sav život u meni,svu nadu,mene samu,sve. Ostaje samo crnilo,tama,bol i tuga. Bol kakvu ne možete zamisliti. Proždire me iznutra kao neki nametnik i na mogu si pomoći,a silom se želim spasiti i pobjeći. Od svega. Ali ne. Iz dana u dan,sve je manje nade i više nemam snage da se borim,da pokazujem lažne osmjehe,da živim,da budem...Htjela bi da me nema. Možda tada nebi boljelo...I dal' je to iluzija? Možda stvarnost uzrkovana iluzijom o ljubavi tako jakom da je postalo nemoguće vidjeti istinu...
Post je objavljen 11.12.2006. u 23:44 sati.