Marketing
Santa, can you hear me? I have been so good this year...
Gdje je nestao Djed Mraz?
Čitam, gledam, čujem o tome kako ukidaju, doslovno zabranjuju Djeda Mraza...
Predstavnici kampanje protiv Djeda Božićnjaka tvrde da je njega izmislila Coca Cola te da Djed samo uništava božićnu atmosferu. U trgovačkom centru koji je pokrenuo akciju može se pronaći sve vezano uz Božić osim Djeda Božićnjaka. Jedan od uvjeta da se dobije prostor u centru je da dućani ne smiju upotrebljavati lik Djeda Božićnjaka, pa je tako jedina njegova fotografija naljepnica na kojoj piše "Zabranite Djeda Božićnjaka".
"Djed Božićnjak je izmišljotina, svi koji ga žele vidjeti trebaju ići u Ameriku. Coca Cola bi sigurno bila oduševljena time." poručuju predstavnici kampanje.
I što sad? Je li sve to posljedica našeg općepoznatog pretjerivanja? Komercijalizacije Božića (kao uostalom I svih drugih blagdana) i gubljenje onog prvotnog smisla i značenja Božića ( za one koji su zaboravili, to je ipak još uvijek kršćanski blagdan kojeg slavimo kao dan Isusova rođenja)? Da, to je posljedica toga. Ali opet ništa. Iz pretjerivanja u pretjerivanje. Nikad na zelenu granu. Kamo vodi ukidanje Djedice? Osvrnuh se malo na post drage mi blogerice Kulerice, pa u skladu s tim mogu reći da je Djed Mraz, bio on u komercijalne svrhe ili ne, bio on već izlizan i isfuran ili ne, u svakom slučaju je symbol Božića, ono što vežemo uz Božić kao najnormalniju stvar i bez čega je taj blagdan ipak nezamisliv.
Osobno jako volim to božićno raspoloženje,o čemu ću pisati u jednom od slijedećih postova, ali kao što sam već rekla, sve je to postalo previše u komercijalne svrhe. Počnimo od ukrašavanja izloga trgovina, božićnih akcija raznih dućana, telefonskih kompanija, sve u svrhe da se što više zaradi. Trgovine doslovno ganjaju kupce oglašavajući da je Božić počeo, svuda se ore oni već iritantni zvukovi lampica koje sviraju zvončiće i slične pjesme, u gradu se stvara neviđena gužva, svi nekamo trče...Dakle, počela je luda potrošačka groznica! Bombardiraju nas reklamama za sve i svašta što bi se moglo kupiti, na TV-u po x-ti put puštaju iste stare filmove koje već znamo napamet, ali opet iznova ih gledamo radi ugođaja, ili, što je vjerojatnije, radi nedostatka imalo prihvatljivog programa na ostalim kanalima. I što ljudima preostaje u svemu tome? Stopili smo se s masom, i postajemo dio toga, ne preostaje nam ništa drugo nego da i sami krenemo u kupovinu, potrošimo zadnju kunu, narintamo se spremajući po kući, pekući kolače, kupujući neograničene količine hrane, kao da nećemo jesti slijedeća tri mjeseca...
Koliko god ja obožavala božićno raspoloženje i koliko god ja svake godine išla u Christmas shopping (pozdrav popsy), i dalje vidim Božić kao kršćanski blagdan na koji se cijela obitelj okupi i uživa u atmosferi. A u tu cjelokupnu atmosferu spada Djed Mraz. Da, pripada tu. Možda nema veze s izvornim smislom Božića, ali njegov je neizostavni dio. Čini veselje djeci (pa i onoj malo većoj djeci kao što sam ja :)) i nikako ne mislim da bi ga se trebalo zabraniti/ukinuti. Kompanije zarađuju na njemu, da, ali ukine li se Djed Mraz, još brže će se stvoriti neki novi simbol, nešto drugo na čemu će se masovno zarađivati, ali i trošiti.
I zato pokušajte stvoriti SVOJ Božić i stvarno uživati u njemu kakav god on za vas bio.
Post je objavljen 11.12.2006. u 22:53 sati.