Baš sam večeras ponovo iskusila kako u zagrebačkim crkvama zna biti vrlo zanimljivo i pustolovno, uz sva duhovna iskustva dogadjaju se i razne druge zanimljivosti, koje nas često potaknu na razmišljanje i iskorake...
Tako npr. večeras, u Frankopanskoj, u crkvi sv. Vinka, dogodilo mi se baš nešto neobično...Naime, kad je u toku mise trebalo podijeliti uobičajeni: "Mir vama", uz pružanje ruke, u crkvi se zatekao i neki "outsider", koji je valjda slučajno ušao s ulice, i očito nije vičan crkvenim ceremonijama...I kad je vidio kako se svi rukuju, i on se rukovao s nama, ali umjesto: "Mir vama", svima je rekao: "Bok!"
I to mi je bilo užasno smiješno, ali i poticajno! Koliko je taj njegov "Bok!" zapravo normalniji i topliji od našeg automatskog i automatiziranog: "Mir vama", kojeg izbiflamo, ni ne pomislivši na onoga kome ga pružamo, a kamo li na Onoga od kojega taj mir potječe...
A poslije je još bilo vrlo zanimljivo i poticajno predavanje v. Antuna Tamaruta, u vjeronaučnoj dvorani, baš na temu: "Zajedništvo - opterećenje ili dar", u zanimljivoj grupici vjernika sv. Vinka, gdje sam osjetila da se stvara još jedna lijepa crkvena zajednica...Kako je malo potrebno, jedan pomalo karizmatičan svećenik, kome je doista stalo do njegovih vjernika, par mladih entuzijasta, jedna Katarina koja je krasno otpjevala neku šansonu na njemačkom, uz klavirsku pratnju časne sestre, malo keksa i čaja poslije predavanja i što ti više treba...
Post je objavljen 11.12.2006. u 22:17 sati.