Marketing
Boca ruma na svetu noć, Karl i božićna priča utopljena u fermentiranim sokovima....tat kupi mi kninđa kornjaču BOŽIĆ JE!!!...dobro još nije ali tu je blizu samo što nije....jebote nikako ostat bez slova mislim da su povećali kapacitet na naslovima...vidi
Još jedan tipični 12 mjesec, vani pada snijeg, djeca se grudaju i prave snjegoviće u iščekivanju božićnih darova, lokalni pijanci smrznuti umiru ispod bora grleći bocu badelovog konjaka i prisjećajući se slavnih pohoda. Domaćica veselo pripremaju kolače za nadolazeće blagdane…toliko o izvještaju iz sjevernog Sibira. Kod nas je kao što i sami vidite slika malo drugačija, klinci se rolaju, pijanci bezbrižno spavaju po klupama u parkovima…još jedna godina sa usranim vremenom. Ali sve to ne sprječava naše revne i orne građane da se prepuste trulom kapitalističkom, potrošačkom duhu kao pravi katolici. Svuda vas gleda nasmiješeni djedica u crvenom kostimu, bijele brade…ne, ne mislim na vašeg lokalnog voajera, nego na najljepši proizvod kapitalizma Djed Mraz (to kad sam ja bio mali, sada kažu da je Djed Božićnjak ili Djed Božić i još kojekakakve nebuloze koje su kulminirale sa Djedom Zimom). A jesu se zajebali u Koka koli…to je zapravo pijani Karl Marx u svom komunističkom kaputu koji nosi propagandne letke, ali nemojte im reći.
Svake godine ista govna…ulice se pretvaraju u male avionske piste osvijetljene do krajnjih granica lošeg ukusa, kič je pohvala za tendenciju naših najmilijih i najomraženijih, ka ukrašavanju svojih rupa u zidovima i fasada. Sove dobivaju napade panike, šišmiši da ne spavaju bi nosili tamne naočale, čak se i vaš lokalni pijanac zbuni kad ga jarko svjetlo zajebe i pomisli ako je jutro i njegova najdraža birtija se otvara…kad se razočara onda pravi anđele u snijegu. Sve je to dim od ženskog spolovila, čak su i meni uvalili u prozor neku svjetleću pizdariju…hvala bogu ne trepće…ali gasi se to kad svi oni pozaspu.
Trgovine doduše uživaju…tko je ikada božićnicu sačuvao do prvog mjeseca, naravno ako spadate u onu sretnu kategoriju koja je vidjela tu za neke mitsku cifru, sve što se zaradi a ponekad i ne zaradi potroši se na nova đepna čudovišta, aute koji se penju po zidovima, robote koji se pretvarju u aute koji se penju po zidovima sa sound blasterima i boom boxovima (sjećate se toga…ma znate ona pizdarija koju su nosili reperi crnci u filmovima amerićanskim tamo negdje davnih osamdesetih i početkom devedesetih, ono ko mrga od kazetofona u koji je išlo osamdeset najvećih baterija ili akumulator od Antonova AN-2-to vam je ono čim naši zaprašuju komarce i bacaju padobranitelje) i laserski navođenim spužvastim raketama koje ne eksplodiraju pri udaru jer to nije dobro za djecu, i na kičaste ukrase, pulovere sa životinjama u obliku sobova, na umjetno drveće ili na pravo uskoro suho, iglice su posvuda, joj jebote zapalio mi se bor zbog loših instalacija bor, živo vazda zeleno do 10.01. sljedeće godine drveće. Dok naravno neki od nas to potroše na mnogo smisleniji način…alkohol na primjer. Kad sam već kod toga, alkohola mislim (koji ja naravno ne odobravam u nikakvom obliku pa ni kao gorivo za aute) tu je i ono meni najdraže kod svih kršćanskih blagdana….HEDONIZAM, da, da, hedonizam sa velikim slovima…žderačina i oblokavanje za božić dosižu epske proporcije to su trenutci o kojima pričamo svojim punoljetnim unucima kad im dokazujemo kako je njihov djed/baba bio/la kul u svoje vrijeme…sinko onu noć kad sam ti pojebo babu prvi put (odmah poslije ponoćke iza župnog ureda…bio sam ministrant) sam bio toliko pijan da sam rigao po velečasnom kad nas je uhvatio i htio nas slikati, i po tvom pokojnom pradjedu, lahka mu zemljica, a prije toga sam sa društvom poždero 3 kile svinjetine, po kile francuske slate i popio 15 piva…deda ti je bio pravi igrač. Na šta će se on nasmijati i reći šta je to alkohol, puknit tabletu u usta i pretvorit se u jazavca (a šta…to je budućnost, moguće je…neće više biti cuge u budućnosti). To za božić je zakon, malo badnjak jebe sa ribom, ali i to ima lijeka, malo hobotnice ili lignjuna i ko sisa, ali ostatak…svinjetina, janjetina, puretina i sve ostale ine na tanjuru, dodatne kile (tko ja se udebljo, mala varaš se to ti je ljubavni žulj, naslage za zimu) i osjećaj jada kad sve to prođe. A nova godina nam donosi one užitke više tekuće orijentacije.
Svemu tome svake godine protive se naši crkvenjaci… jer naravno Božić je vrijeme kad se sjećamo rođenja našeg spasitelja Isusa Krista…i žderemo svinjetinu i francusku salatu. Ipak su oni više duhovni ljudi, drugačijeg pogleda na život. Oni gledaju na dublje stvari u životu, dublje đepove, dublja sjedala na novom autu, dublje khm! kod nove sobarice koja dublira kao sprava za samozadovoljavanje…ali jebiga raja više voli ovu prokletu smrtnim grijesima protkanu stranu prepunu plastičnih kninđa kornjača i skupih vina i jeftinog šampanjca. Klinci više vole djeda mra…Karl Marxa od bejbi sejviora jer im potonji ne donosi poklone…a šta češ ipak smo kršćanska nacija…
Pozdrav i isprike od Gospodara Majmuna!!!
Post je objavljen 11.12.2006. u 19:07 sati.