Marketing
Deja Vu
Ovdje se nešto čudno događa… Zar nisam ovo već proživio/la? Barem jednom u životu morali ste si postaviti to pitanje, a odgovoriti na njega zbilja nije lako. Je li stvar u matrici ili sjećanju skrivenom u mozgu, nitko nije sto posto siguran.
Vjerojatno svi znate da se, kad je u pitanju déjŕ vu, zapravo radi o 'već viđenom'. Pojava koju podrazumijevamo pod tim pojmom događa se u onim trenucima kad vam se čini da se nešto što trenutno proživljavate već dogodilo, da ste mjesto na kojem se nalazite već vidjeli. Taj osjećaj traje vrlo kratko. U djeliću sekunde kroz mozak ili pred očima, ako baš želite, preleti vam neka vrsta flash backa koja vas vrati u prošlost.
Ljudi oduvijek imaju želju za putovanjem u budućnost ili povratkom u prošlost. To je ono što pojavu 'već viđenog' čini još interesantnijom. Možda to znači da smo nekad u prošlosti zbilja proživjeli ovaj život, susreli se s nekim iz prošlog života ili, da odem još dalje, možda živimo u 'matrici' kontroliranoj od strane neke inteligentnije vrste.
Psiholozi ipak imaju puno razumnije i jednostavnije objašnjenje od naših pretpostavki. Izraz je stvorio i prvi put upotrijebio francuski psiholog, istraživač Emile Boirac (1851-1917), ali tek kasnije, s Freudom i drugima, dobiva današnje značenje. Namjerno nisam rekla 'definiciju', iako sam imala najbolju namjeru, jer istina ne postoji. Postoje samo pretpostavke.
Od silnih teorija psihoanalitičari su najskloniji onoj koja kaže da déjŕ vu ima veze s ispunjenjem želje da se pozitivno iskustvo ili događaj iz prošlosti ponovi. Parapsiholozi i oni skloni alternativnom načinu razmišljanja s druge strane smatraju da se radi o slici iz prošlosti koja nam u djeliću sekunde prođe pred očima.
Najmodernije i danas najprihvatljivije teorije na kojima se radi temelje se na modelu holograma. Kod holograma (ugrubo - vrste trodimenzionalne slike) svaka točka te slike sadrži podatke potrebne da se rekonstruira cjelina. Ako pretpostavimo da se sjećanje u mozgu pohranjuje kao hologram, svaki dio memorije sadrži pojedine osjetilne i emocionalne podatke potrebne da se prisjetimo cjelokupnog iskustva.
Svaki taj pojedini detalj, na primjer nečiji glas ili miris kose, dovoljan je da potakne sjećanje na cijeli događaj. Prema tom modelu, déjŕ vu se javlja kad detalj iz trenutnog iskustva snažno odgovara detalju pohranjenom u sjećanju te tako potakne memoriju na događaj u cjelini i stvara privid da se radi o nečemu što se već dogodilo. Najjednostavnijim rječnikom mozak zamijeni sadašnjost prošlošću.
Drugo potencijalno objašnjenje uključuje grešku u procesu percepcije i spoznaje. Radi se o tome da osjetilni dojam trenutnog iskustva u mozgu 'krene krivim putem', tj. skrene s uobičajene putanje, zbog čega se shvaćanje tog trenutka događa sa zakašnjenjem. Ta odgoda u spoznaji stvara dojam da je trenutak već proživljen.
Malo sam se sad zaplela u stručna objašnjenja koja to i nisu, ali nije sve u teoriji, mnogo toga govori nam i praksa. Ima ljudi koji déjŕ vu doživljavaju jako intenzivno, ne samo kao 'leteći osjećaj', već kao prisutnu stvarnost. Teško je u takvom trenutku nekome objasniti da se to samo njegov um igra.
Kad se sjetimo da koristimo otprilike deset posto mozga (ako i toliko) i da za većinu takozvanih parapsiholoških fenomena ne postoji realno objašnjenje, onda i déjŕ vu dobiva predznak mističnog. Možda je to prvi korak prema telepatiji ili predviđanju budućnosti koje ćemo svojim malim ljudskim mozgom moći pojmiti tek kad ga stvarno počnemo koristiti.
Dotad, bez obzira radi li se o grešci u spoznaji, o mentalnom hologramu ili nečemu drugom, déjŕ vu će ostati jedan od najteže shvatljivih trikova uma, ali i jedno od najpozitivnjih fenomenoloških iskustava jer daje osjećaj da postoji nešto više i veće od nas samih što tek trebamo otkriti.
Inače ja vjerujem u prošli život i kad imam deja vu tak se zamislim... 
(zapravo, razlog zbog kojeg sam se odlučila napisat post je taj jer je Tea iz mog razreda imala deja vu...
). Ko zna, možda ste već jednom čitali na nekom blogu o tome.....
Post je objavljen 11.12.2006. u 18:12 sati.