Marketing
Augosto Pinoche i njegovi tragovi
Otišla je još jedna politička ličnost u historiju. Umro je Augusto Pinoche, bivši državnik i diktator Čilea, doživotni senator. Ostat će upamćen kao vođa jednog od najkrvavijih režima svijeta, režima koji je za 17 godina svog trajanja u smrt odveo desetine hiljada Čileanaca. Krivih ili ne, manje je važno. On lično ostat će osumnjičen da je u datom periodu kršio sva moguća i nemoguća ljudska prava. Na žalost, samo osumnjičen. Zahvaljujući onima koji su ga doveli na vlast nikada nije odgovarao za ono što je učinio dok je vodio državu i naredio hapšenje više od 2.000 ljudi već u prvom mjesecu svoje vladavine (sep 1973.) dok ih je do kraja godine bilo više od 13.000. Ostat će zapisano da je za to vrijeme uspio, pored mnogih škola, i od poznatog stadiona Estadio National napraviti koncentracioni logor u koji je bilo nagurano više od 40.000 njegovih neistomišljenika. Stotine hiljada je napustilo svoju zemlju bježeći pred diktatorskim režimom i njegovim otjelovljenjem - Augustom Pinocheom. 1994. god (4 godine nakon pada diktature) 700.000 Čileanaca i dalje nije željelo da se vrati u svoju domovinu.
A kako je došlo do svega toga? Jednostavno. Državni udar, bombarduješ zgradu predsjedništva i smijeniš demokratsku vladu. I sve to uz malu pomoć iz vana… Na žalost, kao i u mnogim drugim dešavanjima i u ovom je svoje prste imala američka vlada zajedno sa svojom najboljom agencijom – CIA-om. Trebala im je država u Južnoj Americi koja će održavati antikomunističko raspoloženje. Po cijenu diktatorskog režima.
I trajalo je sve to 17 godina, do 1990. god kada diktator pod uticajem vanjskih sila (kojih - ne treba ni reći) dozvoljava višestranačke izbore i dolazi do pada njegovog režima. Svi naknadni pokušaji mnogih sudova i organizacija da Augusta Pinochea izvedu pred neki od sudova pravde prolaze bezuspješno – uz pomoć onih čiju je podršku imao i te sada već davne 1973.god Pinoche dobija titulu doživotnog senatora u svojoj državi, imunitet od sudskog gonjenja i on nastavlja da putuje po svijetu i izaziva gnjev svojih sunarodnjaka širom svijeta.
Na žalost svijet nije imao priliku da vidi ovog diktatora u najboljem odijelu koje bi mu pristajalo. Umro je 10. decembra 2006. okružen svojom porodicom u bolnici nakon što je doživio još jedan srčani udar. Ostat će zapisana i njegova izjava da je sretan što zna da nikada nije naredio da neko bude ubijen ili mučen. Nikada nećemo saznati ni šta bi na sve to rekle hiljade ubijenih i stotine hiljada mučenih. Odgovor na sve to će valjda dati samo historija. Neka buduća koju ni mi nećemo doživjeti. A možda je i bolje tako.
Neka ti je teška crna zemlja Augusto Pinoche.
Post je objavljen 11.12.2006. u 11:31 sati.