Najdraži moji nadam se da vas zanima zbog čega je moj prijatelj čekao :)
Moram primjetiti nešto tužno - nisam dovoljno brz!
Čim osjetim pjesmu jurnem je zapisati bilo gdje, na bilo koji način, ali upravo zato što sam je osjetio a ne planski smislio uvijek jedan dio pjesme nestane.
Jako rijetko je pjesma na papiru točno ona koja me natjerala da krenem pisati, a napisana mi apsolutno nikad nije bolja od 'originala'. Jedna riječ, neki dašak srodnih fonema, neki dublji dvosmisleni dio koji više ne znam formulirati - nešto - uvijek nešto - mi izmakne u nepovrat!
A štoš! Nema veze :D
Očekujem jednog lijepog dana u sebi razviti sposobnost memoriranja stvari koje se pojave i koje mi ne dolaze visoko u svijest, i to upravo dovođenjem tih riječi u svijest, ali tanka je granica između jalovog truda i uspjeha - ako prerano krenem dovoditi pjesmu u svijest možda izgubim nešto jako dragocjeno, jer, tko zna koliko mi je još toga moj unutarnji glas htio reći? A ja sam ga zatomio nastojeći zapamtiti mrvice...
I tako najdraži moji, evo vam pjesma :)
Želim vam lijep, najljepši ostatak života i uživajte!
Vaš Ddadd :)
NE PITAJ ME NIŠTA O NJOJ
Ne pitaj me ništa o njoj
Ona nije zaslužila
Da ju spominjem
Nije zaslužila
Da joj posvetim pjesmu ovu
I zato me ne pitaj o njoj
Iako je ona tu
Uvijek je tu
I bit će tu
Dokle god ima onih
Koji će ovu pjesmu
Čitati...
Ddadd
Post je objavljen 11.12.2006. u 11:30 sati.